Eugen Fink

Eugen Fink rođen je 11. prosinca 1905. u Konstanzu u Njemačkoj. Prema svjedočanstvima najbližih, već je za vrijeme školovanja pokazivao veliki interes za filozofiju, pa je tako primjerice veoma rano čitao djela Kanta, Humea, Nietzschea, Bruna. Nakon mature 1925. godine odmah je započeo studij filozofije, povijesti, germanistike i narodne ekonomije, prva dva semestra u Münsteru i Berlinu, a nakon toga u Freiburgu, gdje je uskoro pristupio užem krugu učenika i sljedbenika Edmunda Husserla, utemeljitelja filozofijske fenomenologije. Godine 1929. kod Husserla i Heideggera brani doktorsku disertaciju naslovljenu „Oprisutnjenje i slika. Prilozi fenomenologiji nezbiljnosti“. Kad se 1933. našao pred alternativom ili napustiti Husserla, kojem kao Židovu nacionalsocijalisti zabranjuju daljnju akademsku djelatnost, ili pak vlastitu sveučilišnu karijeru učiniti posve neizvjesnom, Fink se iz solidarnosti s učiteljem odlučuje na ovo drugo te postaje Husserlov privatni asistent.

Godine 1939. emigrira u belgijski Leuven, gdje sudjeluje u pripremama za osnivanje tamošnjeg Husserlova arhiva. Nakon protjerivanja iz Belgije mobiliziran je u njemačku vojsku te do završetka rata služi u jedinici zračne obrane u okolici Freiburga. Nakon rata se 1946. na sveučilištu u Freiburgu habilitira radom „Ideja transcendentalne metode“, koji je godinama ranije bio napisao u sklopu svoje suradnje s Husserlom. Iste godine biran je na tom sveučilištu za docenta, a 1948. za redovnog profesora filozofije i znanosti o odgoju. Toj katedri, koju je sam i osnovao, ostao je, unatoč kasnijem pozivu da preuzme upražnjenu Heideggerovu filozofsku katedru, vjeran do svojeg emeritiranja 1971. Na domicilnom sveučilištu je 1950. osnovao drugi Husserlov arhiv, uz onaj u Leuvenu već postojeći, te ga vodio do 1971. Na istom je sveučilištu od 1954. do 1971. vodio i veoma aktivni te uvijek iznimno dobro posjećeni Studium generale. Sveučilište u Leuvenu dodijelilo mu je 1971. počasni doktorat. Na dan 25. srpnja iste godine preminuo je uslijed nekoliko srčanih udara. (Damir Barbarić)