Mario Jareb

Mario Jareb rođen je 1969. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je godine 1994. dvopredmetni studij povijesti i arheologije. Iste je godine na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti stekao stupanj Master of Arts in History.

Disertaciju „Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine“ obranio je u svibnju 2003. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je stekao akademski stupanj doktora znanosti. Tijekom akademske godine 2001/2002. bio je Fulbrightov stipendist na Sveučilištu Indiana u SAD-u.

U Hrvatskom institutu za povijest radi od godine 1995. te istražuje povijest Nezavisne Države Hrvatske i međuratnog Ustaško-domobranskog pokreta. Uz to pokazuje interes i za druge teme, posebice za problematiku hrvatskih nacionalnih simbola i za nastanak suvremenih hrvatskih granica. Radi i na problematici hrvatsko-srpskih odnosa u SAD-u tijekom Drugoga svjetskog rata, a u novije vrijeme na međunarodnim diplomatskim dokumentima kao izvoru za hrvatsku povijest u međuraću. U središtu njegova istraživanja su i negativni stereotipi o Hrvatima i Hrvatskoj, a posebice nastanak takvih stereotipa o Katoličkoj Crkvi u Hrvata i o blaženom Alojziju Stepincu tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću. U razdoblju od 2003. do 2006. predavao je izborne kolegije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a od 2010. do 2012. i od 2018. do danas na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Od rujna 2005. do rujna 2008. bio je član hrvatske delegacije pri Međunarodnoj radnoj skupini za održavanje sjećanja, edukaciju i istraživanje holokausta (danas Međunarodnom savezu za sjećanje na holokaust), čiji je član ponovno od jeseni 2024. Od veljače 2006. do rujna 2009. bio je predstavnik Ministarstva kulture Republike Hrvatske u Savjetu Javne ustanove Spomen područje Jasenovac. Član je Matice hrvatske, čiji je potpredsjednik od 2021. Član je i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, u kojoj je pročelnik Povijesne sekcije. Od proljeća 2016. do ljeta 2017. bio je član katoličkoga dijela Mješovitoga povjerenstva (Komisije) Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, koja je imala zadaću razmotriti ulogu blaženog Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata.

Autor je niza znanstvenih radova, među kojima se izdvajaju monografije Ustaškodomobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb, 2006, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb, 2010, Mediji i promidžba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 2016, Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije (u suautorstvu s Vladimirom Geigerom i Davorom Kovačićem), Zagreb, 2017, Kralj Tomislav kroz tisuć godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas, Zagreb, 2017, i Sovjetski zločin u Katynskoj šumi: Uloga doktora Eduarda Luke Miloslavića, Zagreb, 2019.