Miguel de Unamuno

Miguel de Unamuno, baskijsko-španjolski prozaik, pjesnik i filozof, najistaknutiji predstavnik špa­njolske moderne (tzv. generacije 1898) te jedan od naj­važnijih španjolskih književnika 20. stoljeća, rođen je u Bilbau 1864. godine.

U svojim je djelima, pogotovo filozofsko-teološkim esejima i fikcionalnoj prozi, koje kritičari smatraju i naj­vrednijim dijelom njegova opusa, nastojao ukazati na zanemarena prava pojedinaca zaokupljenih borbom za vlastitu sigurnost i egzistenciju, pri čemu se dotakao i mnogih vječnih pitanja: smisla razvijanja dubinskih veza među ljudima, osjećaja izoliranosti i nepripadnosti, problema strasti koja usprkos „svjetlu razuma“ na kraju upravlja čovjekom te može prijeći u opsesivnu mržnju s katastrofalnim posljedicama kako za onoga koji mrzi tako i za njegovu okolinu.

Najvažnija su njegova djela: eseji O iskonskoj Španjol­skoj (En torno al casticismo, 1895), O tragičnom osjećanju života (Del sentimiento trágico de la vida, 1913), Agonija kršćanstva (La agonía del cristianismo, 1925); romani Mir u ratu (Paz en la guerra, 1897), Ljubav i pedagogija (Amor y pedagogía, 1902), Magla (Niebla, 1914), Abel Sánchez (1917), Teta Tula (La tía Tula, 1921); putopisi Po Portu­galu i Španjolskoj (Por tierras de Portugal y España, 1911), Španjolska putovanja i slike (Andanzas y visiones españolas, 1922); zbirke pjesama Pjesme (Poesías, 1907), Od Fuerteventure do Pariza (De Fuerteventura a Paris, 1925), Ro­mancero iz progonstva (Romancero del destierro, 1928).

Roman Abel Sánchez – modernističko preispisivanje poznate biblijske priče o Kajinu i Abelu, uklopljeno u Unamunova teološka razmišljanja o mržnji i grijehu i prikaz unutarnjega života Joaquína Monegra (Kajin u Unamunovoj inačici) – uz dvije antologijske Unamuno­ve pripovijetke, Ludilo doktora Montarca (La locura del doctor Montarco) i Novela o Don Sandaliu, igraču šaha (La novela de don Sandalio), koje problemski korespondiraju s tematikom romana te se zato često i u prijevodima Abe­la Sáncheza na druge svjetske jezike objavljuju zajedno s njim, predstavlja sam vrh Unamunova opusa.

Miguel de Unamuno umire u Salamanci 1936. go­dine.