Miho Monaldi

Filozof, pjesnik, matematičar, teoretičar glazbe i ljekarnik (Dubrovnik, oko 1540 – Dubrovnik, 1592), jedan od suosnivača dubrovačke Akademije složnih (Accademia dei Concordi), društva pjesnika, filozofa, znanstvenika i uglednih žena (npr. Ni­kola Nalješković, Luka Sorkočević, Šiško Menčetić, Mavro Vetranović, Marin Držić, Sabo Bobaljević Glušac, Nikola Vito­v Gučetić, Dinko Ranjina, Cvijeta Zuzorić) s kojima izmjenjuje rasprave, pjesme i sonete. Zbog talijanskoga podrijetla, Monaldi je pisao stihove i rasprave na talijanskome jeziku, ali u svojim je pjesmama dao dovoljno svjedočanstava kako je i poznavao i pratio stvaralaštvo pisano i izvođeno na narodnome jeziku većine Dubrovčana.

Njegov opus obuhvaća radove s područja filozofije, pjesništva, ekonomije, prava i državničkih pitanja ondašnjega dubrovačkog društva (vlasništvo, imovinstvo, pravo, legalitet, moralitet, pojedinačna i zajednička, društvena sreća).

Prvu opsežniju i ozbiljniju studiju o Monaldijevu radu na hrvatskome jeziku objavio je dugogodišnji Matičin tajnik Franjo Jelašić u svome doktorskom radu Irena iliti o ljepoti (1909).