Alois Maria Haas

Rođen 23. veljače 1934. Od 1955. studirao je germanistiku, filozofiju i povijest na sveuči­lištima u Zürichu, Berlinu, Parizu i Münchenu. 1969. habilitirao se iz germanistike te do 1971. bio izvanredni profesor na sveučilištu McGill u Montrealu. Nakon toga je od 1974. izvanredni, a zatim i redovni profesor na sve­učilištu u Zürichu, na Katedri za njemačku povijest knji­ževnosti od početaka do 1700.

Zasluge i slavu stekao je ponajprije kao istraživač mistike, prvenstveno srednjo­vjekovne njemačke, na kojem području slovi kao vrhun­ski autoritet. Osim toga desetljećima se intenzivno bavi proučavanjem opće povijesti zapadnjačke spiritualnosti, a u posljednje vrijeme teističkom i ateističkom misti­kom.

Neka od važnijih među brojnim djelima: Nim din selbes war: Studien zur Lehre von der Selbsterkenntnis bei Meister Eckhart, Johannes Tauler und Heinrich Seuse, Freiburg i. Ü. 1971; Das «Einig Ein»: Studien zu Theorie und Sprache der deutschen Mystik, Freiburg i. Ü. 1980; Geistliches Mittelalter, Freiburg i. Ü. 1984; Sermo mysticus: Studien zu Theologie und Sprache der deutschen Mystik, Freiburg i. Ü. 1989; Meister Eckhart als Gestalt geistlichen Lebens, Freiburg i. B. 1995; Nietzsche: Zwischen Dionysos und Christus. Einblicke in einen Lebenskampf, Wald/Zürich 2003; Mystik als Aussage: Erfahrungs-, Denk- und Redeformen christlicher Mystik, Frankfurt/Leipzig 2007; Wind des Absoluten: Mystische Weisheit der Postmoderne?, Freiburg i. B. 2009.