Hans Urs von Balthasar

Premda nije bio djelatan u znan­stvenom ili nastavnom pogonu nekog sveučilišta, ubraja se među najznačajnije katoličko-teološke autore 20. sto­ljeća. Rođen je 12. kolovoza 1905. u Luzernu, a preminuo 26. lipnja 1988. u Baselu. Nakon školovanja u Isusovač­kom kolegiju Stella Matutina u Feldkirchu, od 1923. stu­dira germanistiku i filozofiju na sveučilištima u Zürichu, Berlinu i Beču. Promoviran je 1928. u Zürichu na teme­lju doktorskog rada o povijesti eshatološkog problema u modernoj njemačkoj književnosti. 1929. stupa u novicijat Isusovačkog društva u Feldkirchu te od 1931. do 1932. djeluje u Pullachu. Od 1932. do 1936. studira teologiju u Lyon-Fourvière. Od 1937. do 1939. bio je redaktor časopi­sa Stimmen der Zeit. Isusovački red napušta 1950.

Najve­će zasluge stekao je svojim iznimno opsežnim teološkim autorskim djelom. Da bi se mogao u potpunosti posvetiti pisanju, 1960. nije prihvatio poziv da kao profesor funda­mentalne teologije nastupi na Katoličko-teološkom fakul­tetu sveučilišta u Täbingenu. Neke od značajnijih knjiga: Geschichte des eschatologischen Problems in der moder­nen deutschen Literatur, Selbstverlag, [Zürich] 1930, 2. Auflage (= Studienausgabe, Band 2), Freiburg im Breis­gau 1998; Apokalypse der deutschen Seele. 3 Bände. Salz­burg/Leipzig 1937-1939; Das Herz der Welt, Zürich 1945; Herrlichkeit. Eine theologische Ästhetik. 3 Bände, Ein­siedeln 1961-1969; Theodramatik, 4 Bände, Einsiedeln 1971-1983; Theologik. 3 Bände, Einsiedeln 1985-1987.