Dominikanac, doktor fillozofije i teologije, erudit, pisac, istraživač, profesor emeritus (Valduvieco, 1922 – Madrid, 2003). Predavao je na uglednim sveučilištima u Španjolskoj i Italiji, primjerice na Universidad Santo Tomás de Aquino u Rimu, Universidad Central de Barcelona, Instituto Pontificio Santo Tomás u Madridu. Autor je brojnih djela iz metafizike i filozofije povijesti te kritičkih izdanja, ogleda i studija o istaknutim dominikancima i španjolskim osvajačkim pohodima na tlu Novoga svijeta u prvim desetljećima nakon otkrića Amerike.
Njegov autorski opus obuhvaća pedesetak objavljenih znanstvenih i stručnih članaka i analiza te osam knjiga. Kao predani i pedantni istraživač te veliki zaljubljenik u predmete vlastita proučavanja, svaku je tezu nastojao potkrijepiti nizom jasnih i utemeljenih argumenta. Osobito je cijenjen kao autor brojnih istraživačkih radova o Bartoloméu de las Casasu (oko 1484 ‒ 1566), španjolskom dominikancu, povjesničaru, filozofu, teologu, pravniku, biskupu u Novoj Španjolskoj, piscu i glavnom apologetu autohtonih starosjedilačkih naroda Amerike.