Marcel Kušar

Ljetopis Marcela Kušara

1858. Rođen je 16. siječnja u gradu Rabu (otok Rab) u siromašnoj obitelji; otac Ivan (krojač, trgovac, osnivač Narodne stranke na Rabu) i majka Antonija r. Bastijančić.

1868. Nakon završene talijanske osnovne škole u rodnome Rabu upisuje hrvatsku gimnaziju u Rijeci. U nižim razredima Kuša­rovo je poznavanje hrvatskoga jezika bilo vrlo oskudno. Pro­fesor Tadija Smičiklas budi njegovo zanimanje za hrvatsku knjigu. Već kao gimnazijalac, u šestom razredu, objavljuje pje­sme i priče u “Smilju” i u “Viencu”.

1876. S odličnim uspjehom polaže ispit zrelosti te upisuje studij slavistike i germanistike u Beču. Profesor mu je bio Franc Miklošič.

1878. U “Viencu” objavljuje prijevod De Amicisovih Sličica iz voj­ničkog života (Bozzetti militari).

1881. S vrlo dobrim uspjehom završava studije slavistike i germa­nistike na Sveučilištu u Beču, iako se zbog neimaštine već nakon prve godine studija vraća kući, a u Beč odlazi polaga­ti ispite. Tijekom studija najviše ga je privlačila poredbena filologija.

1881–1888. Prvo namještenje dobiva na gimnaziji u Kotoru.

1883. U “Slovincu” objavljuje raspravu Arijanski rod jezika i naši najstariji pradjedovi.

1884. 20. kolovoza ženi se Talijankom Anom Cardonom. Imali su četiri kćeri: Consuelo, Milevu, Nadu i Dolores.

Objavljuje opsežnu studiju Povijest razvitka našega jezika hr­vackoga ili srpskoga od najdavnijih vremena do danas, koja je prethodno u nastavcima bila objavljivana u “Slovincu”.

1888. Premješten je u Dubrovnik, gdje nastavlja s pedagoškim i znanstvenim radom.

1889. U vlastitoj nakladi “za učeničku i privatnu potrebu” objavljuje Nauku o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom). To je djelo bilo od iznimne koristi Ivanu Brozu pri pisanju Hrvatskoga pravopisa (1892).

1889–1895. Objavljuje niz dijalektoloških studija: Čakavske osobine u današnjem dubrovačkom dijalektu (1889), Glavne osobine lastovskoga narječja (1893), najopsežniju – Rapski dijalekat – posvećenu govorima rodnoga otoka (1894) te Lumbaradsko narječje (1895).

1892. U “Crvenoj Hrvatskoj” počinje objavljivati članke pod nazi­vom Dubrovčani, jesu li Hrvati?, koje potom objavljuje i u za­sebnoj (nepotpisanoj) knjizi. U njima staje u obranu hrvatsko­ga karaktera Dubrovnika suprotstavljajući se političkim sta­vovima tzv. Srpske dubrovačke akademske omladine.

Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild je­dan svoj svezak posvećuje Dalmaciji. Kušar za tu prigodu piše članak o jeziku i književnosti u Dalmaciji – Die serbischkroa­tische Sprache und Literatur.

1893. Za Maticu hrvatsku priredio je izdanje pripovijesti Marija Ko­navoka dubrovačkog književnika i biskupa Mata Vodopića. Iz­danje je popratio opsežnim predgovorom.

1895. Premješten je na talijansku gimnaziju u Zadar na mjesto pro­fesora hrvatskoga jezika. Prema navođenju onodobnog tiska, razlozi su tome premještaju bili zaoštreni odnosi s dubrovač­kim Srbima zbog odlučna ustrajanja na dokazivanju hrvat­skog karaktera Grada.

1895–1914. Po dopuštenju bečke Vlade da se za srednje škole u Dal­maciji, Istri i Bosni tiskaju posebna izdanja čitanki Kušar s mnogo mara priređuje čitanke za prvi, drugi, treći i četvrti ra­zred srednjih škola. Izlaze u više izdanja.

1896. Izabran je (17. prosinca) za dopisnog člana Jugoslavenske (da­nas: Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti.

1897–1899. Obnašao je dužnost predsjednika Matice dalmatinske u Zadru.

1901. O četiristotoj obljetnici Marulićeve Judite za Maticu hrvatsku priredio je prigodno izdanje toga spjeva. Izdanje je popratio rječnikom manje poznatih riječi, ali i iscrpnim popisom zna­čajki Marulićeva jezika.

1906. Objavljuje vježbenicu Corso completo di lingua croata e serba u dva dijela, koju je pohvalio ugledan talijanski književni časo­pis “Nuova rassegna di letteratura moderna”.

1907. Priredio (“za školsku i privatnu upotrebu”) te uvodom i ko­mentarima popratio Narodne pripovijesti mitične. Knjigu je objavio u Zadru, u vlastitoj nakladi.

1909. Na prijedlog tadašnjeg austrijskog namjesnika za Dalmaciju Nike Nardellia, Dalmatinca koji je bio naklonjen Hrvatskoj stranci, imenovan je za prvog ravnatelja hrvatske gimnazije u Zadru.

1914. U službeni posjet hrvatskoj gimnaziji u Zadru dolazi dalma­tinski namjesnik Mario grof Attems, koji je na toj dužnosti zamijenio Niku Nardellia. U toj su prigodi đaci, uz obaveznu državnu himnu, zapjevali i Lijepu našu. Nakon toga Kušar je bio umirovljen.

1921. Reaktiviran je i postavljen za profesora gimnazije u Šibeniku.

1924. Ponovno umirovljen, seli s obitelji na rodni Rab.

1934. U Splitu je objelodanjeno Narodno blago, izniman popis na­rodnih riječi, izraza i poslovica. Plod je to višedesetljetnog Ku­šarova zanimanja za narodni jezik i običaje. Narodno je blago prethodno izlazilo u malim svescima (dva su objavljena 1925. u Šibeniku).

1940. Preminuo je 2. prosinca u Rabu.

Ljetopis piredila Lada Badurina