Tomislav Bogdan

Rođen je 1973. u Splitu. Komparativnu književnost i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas radi kao profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku. Na istom je fakultetu 2005. i doktorirao s temom o hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća. Uža su mu područja zanimanja hrvatska ranonovovjekovna književnost, starija hrvatska i evropska lirika te teorija lirike, o čemu je u posljednjih petnaestak godina objavio nekoliko desetaka znanstvenih radova.

Autor je triju znanstvenih knjiga: Lica ljubavi: status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića (Zagreb 2003), Ljubavi razlik:. tekstualni subjekt u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća (Zagreb 2012) i Prva svitlos: studije o hrvatskoj renesansnoj književnosti (Zagreb 2017).

Napisao je više od stotinu članaka u nizu leksikonskih i enciklopedijskih izdanja, među kojima se ističu Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb 2000, Leksikon hrvatske književnosti. Djela, Zagreb 2008. i Hrvatska književna enciklopedija, sv. 1–4, Zagreb 2010–2012.

Priredio je nekoliko zbornika znanstvenih radova, među ostalim Poslanje filologa: zbornik radova povodom 70. rođendana Mirka Tomasovića (s Cvijetom Pavlović, Zagreb 2008) i Perivoj od slave: zbornik Dunje Fališevac (s Ivanom Brković, Davorom Dukićem i Lahorkom Plejić Poje, Zagreb 2012). Uredio je i knjigu studija njemačkoga slavista Helmuta Keiperta Obzori preporoda: kroatističke rasprave (s Davorom Dukićem, Zagreb 2014).