Željko Holjevac

Rođen 15. prosinca 1973. u Brinju. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Otočcu i Senju. Diplomirao (1997), magistrirao (2002) i doktorirao (2006) na zagrebačkome Filozofskom fakultetu.

Radio je kao znanstveni novak na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, a od 2007. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najprije kao docent, a potom kao izvanredni profesor (od 2012). Kao vanjski suradnik, voditelj je Područnoga centra Instituta Ivo Pilar u Gospiću.

Predavao je i na Hrvatskim studijima i Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a kraće vrijeme i na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Više je puta studijski boravio u inozemstvu, najviše u arhivima i knjižnicama u Beču i Budimpešti.

Njegovi znanstveni interesi usmjereni su na noviju hrvatsku povijest, posebice na povijest Like i Vojne krajine, povijest gradišćanskih Hrvata i hrvatsko-mađarskih odnosa. Kao predavač bavi se ponajprije regionalnim i europskim kontekstom hrvatske povijesti 19. stoljeća.

Kao autor ili suautor objavio je knjige Gospić u vojnoj krajini (Zagreb 2002), Brinjsko-lički ustanak 1746. godine (Samobor 2004), Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj (s Tomislavom Jelićem, Zagreb-Budimpešta-Bratislava 2006), Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku (s Nenadom Moačaninom, Zagreb 2007), Gackom kroz povijest (Otočac 2009), Povijest Bjelovara (s Hrvojem Petrićem i Željkom Karaulom, Zagreb-Bjelovar 2013), Ogulinska pukovnija 1746‒1873. (OMH Ogulin, Ogulin 2012), Povijest hrvatskoga naroda (s Trpimirom Macanom, Zagreb 2013).

U periodičkim i zborničkim publikacijama objavio je oko stotinu znanstvenih, stručnih i popularnih članaka, recenzija i osvrta. Autor je niza udžbenika povijesti za osnovne škole i gimnazije te urednik nekoliko povijesnih monografija.