Milivoj Slaviček

Ljetopis Milivoja Slavičeka

1929. Rođen je 24. listopada u Čakovcu. Otac Mato bio je iz Međi­murja, a majka Dragica iz obitelji Kolar iz Slavonije. Otac je bio poznat i cijenjen odvjetnik u Prelogu, gdje je Milivoj zavr­šio pučku školu. Prelog je bio kotarsko mjesto, većinom po­ljoprivredno-obrtničkog žiteljstva, ali bilo je i puno odvjetni­ka. Imao je kasino i tenisko igralište (za gospodu), dva kultur­no-umjetnička društva, dvije knjižnice, dvije čitaonice, PŠK (Preloški športski klub – za proletere). Uz mlađeg brata (koji je nastavio obiteljsku tradiciju kao odvjetnik) imao je neko­liko prijatelja s kojima je proveo, prema svjedočenju jednog od njih (Vinka Lisjaka), veselo i zanimljivo djetinjstvo. Bio je inventivan i poduzetan dječak. Inicirao je dječje kino (impro­vizirano), a s prijateljem Vinkom i dječji šapirografirani list “Mali Međimurec” (Prelog, 15. VII. 1941), od kojeg je izašlo dva broja na nekoliko stranica (uglavnom pjesme i pjesmice). Uredništvo su činili Milivoj Slaviček i Vinko Lisjak, a redakci­ja je bila u odvjetničkoj pisarnici Milivojeva oca. Književni se talent kod Milivoja Slavičeka očitovao vrlo rano, kada je još kao đak pučke škole u Prelogu objavio prve stihove u zagre­bačkom dječjem časopisu “Mala mladost”.

1940. Seli u Zagreb, gdje upisuje gimnaziju.  

1946. Na Zagrebačkom sveučilištu osniva se Omladinski literarni kružok, u kojem je Slaviček bio najmlađi član (pohađao je sed­mi razred gimnazije), ostali su bili studenti. U tom se Kru­žoku upoznaje s Jurom Kaštelanom, Slobodanom Novakom, Živkom Jeličićem, Đurom Šnajderom, Vesnom Parun, Niko­lom Milićevićem, Vojinom Jelićem, Duškom Roksandićem i dr. Sastanci Kružoka održavaju se jednom tjedno u Studentskom domu “Moša Pijade”.

1947. Prvi zajednički javni nastup članova Kružoka na tadašnjem Filozofskom fakultetu. Slaviček čita pjesmu Za stolom na kaj­kavskom dijalektu. Popraćuju je burnim i dugim pljeskom.

1948. Završava tadašnju gimnaziju (osam razreda). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira jugoslavenske jezike i književ­nost. Započinje pjesničku afirmaciju u prvim poratnim časo­pisima mladih hrvatskih pisaca.

1948–1950. Održavaju se javni nastupi mladih pjesnika – kao što su Festival kulturno-umjetničkog rada, Festival mladih pjesnika iz jugoslavenskih republika i dr. – na kojima nastupa i Milivoj Slaviček, Antun Šoljan, Vlatko Pavletić, Sunčana Škrinjarić, Marino Zurl i dr. Tih godina zajedno sa Šoljanom i Slamni­gom odlazi na književne priredbe koje se održavaju u omla­dinskim naseljima na izgradnji autoputa Zagreb–Beograd.

1948–1951. Izlazi časopis za književnost i kulturna pitanja “Izvor”, koji izvješćuje o nastupima mladih pjesnika, često s kritičkim negativnim pristupom tadašnje etablirane kritike, u kojem Slaviček objavljuje svoje prve pjesme.  U časopisu “Izvor” br. 1/2 iz 1948. izlazi uvodni tekst Marina Franičevića O zadacima naših mladih pisaca u književnosti današnjice, u smislu dekadentnog utjecaja takozvane bugi--vugi civilizacije, gdje dodaje i rečenicu “‘banditizam’ u poeziji kao ni vinsko-boemsko poziranje ne pali više u našoj zemlji”. U istom broju za Slavičekovu pjesmu Sjećanje, iako se autor potrudio temu smrti u ratu socrealistički dramatizirati, kriti­čar Slobodan Novak piše kako “ona u ovom obliku ne ispunja ni najminimalnije uvjete za objavljivanje”, što je za to vrijeme bilo točno, a za Slavičeka kao pjesnika i spasonosno.

1950. Prvi put objavljuje u “Republici” i “Hrvatskom kolu”, zajedno s većinom mladih pjesnika: Antunom Šoljanom, Ivanom Sla­mnigom, Vlatkom Pavletićem, Sunčanom Škrinjarić i dr. Ujesen piše pjesmu O ljubavi i o mojoj ljubavi, koju uvrštava u svoju prvu zbirku pjesama Zaustavljena pregršt (1954), a za koju drži da je ključna pjesma s kojom se “vratio u maticu svog razvoja”.

1952. Postaje članom Društva književnika Hrvatske.

1952–1958. Izlazi časopis “Krugovi”.

1953. U dvanaestom broju “Krugova” objavljena Rukovet poezije na kraju godine. Pjesme poslijeratne mlade hrvatske lirike (12. broj izlazi, zapravo, u siječnju 1954). Tako su stasali krugo­vaši kao nova skupina, kao jezgro pjesničkog izraza slične po­etike, relevantna za suvremeno pjesništvo, promatrano knji­ževno-teorijski i povijesno: Zvonimir Golob, Nikola Milićević, Vlatko Pavletić, Josip Pupačić, Miroslav Mađer, Milivoj Slavi­ček i dr.

1954. Godina s vrlo važnim događajima za Milivoja Slavičeka: objav­ljuje prvu zbirku pjesama Zaustavljena pregršt, diplomira ju­goslavenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, umire mu otac, a on odlazi na odsluženje vojnog ro­ka u Ljubljanu.

1955. Poslije završenog fakulteta radi različite poslove: neko je vrijeme bio sakupljač komercijalnih oglasa, akviziter, ispisi­vač riječi iz odabranih književnih djela za rječnik hrvatskog književnog jezika, lektor, knjižničar, nastavnik na gimnaziji, da bi se naposljetku u potpunosti odrekao “građanskih” zani­manja izabravši “profesiju” književnik. Živi skromno, samač­kim životom, za književnost i od književne djelatnosti, što u tadašnjim prilikama baš kao i u današnjem vremenu nije za­hvalno. Dugo stanuje u maloj podstanarskoj sobici u zgradi Matice hrvatskih obrtnika u Ilici u Zagrebu, a početkom šez­desetih godina seli u stančić u Čakovečkoj ulici, poznatoj kao Ulica književnika (u to je vrijeme nekolicini književnika grad Zagreb dodijelio za ono vrijeme stanarsko pravo). Taj je stan, kao i njegov stanar, bio sav podređen literaturi. Knjige, časo­pisi, novine po policama i podu. Po zidovima slike, plakati. U kupovima razglednice i fotografije. Radi kao prevoditelj, najviše prevodi s poljskog, slovenskog, slovačkog i ukrajinskog, a prevodi i pjesme hrvatskih pjesnika na te jezike. Posebno su važne antologije. Član Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog centra PEN-a.  Osim poezije piše i književne kritike, eseje i feljtone koje objavljuje u mnogim časopisima i novinama: “Krugovi” (Za­greb), “Republika” (Zagreb), “Kolo” (Zagreb), “Izraz” (Sara­jevo), “Književne novine” (Beograd), “Književna tribina” (Za­greb), “Telegram” (Zagreb), “Književnik” (Zagreb), “Odjek” (Sarajevo), “Kamov” (Rijeka), “Oko” (Zagreb), “Vjesnik” (Za­greb), “Stih” (Zagreb) i dr.

1957. Objavljuje zbirku pjesama Daleka pokrajina.

1958. Nagrađen je Nagradom grada Zagreba.

1959. Uređuje “Književnu tribinu”. Objavljuje zbirku pjesama Mo­dro veče.  

1963. Objavljuje zbirku pjesama Predak.

1964. Objavljuje zbirku pjesama Noćni autobus ili naredni dio cjeline.

1965. Objavljuje zbirku pjesama Između.

1965–1967. Uređuje časopis “Kolo”. U dva navrata dobiva stipendiju za poslijediplomski studij u Varšavi i Krakovu.

1967. Objavljuje zbirku pjesama Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme.

1969. Objavljuje zbirku pjesama Purpurna pepeljara, naime to i to. Od 1969. živi zapravo nekoliko mjeseci godišnje u Poljskoj, ko­ju je zavolio kao svoju drugu domovinu.

1970. Objavljuje zbirku pjesama Poglavlje.

1973. Od 21. srpnja te godine do 25. rujna 1979. u “Vjesniku” mu kontinuirano izlazi kolumna Naprosto pjesme – izašlo je 250 napisa (objavljivana je i duže, u osamdesetim godinama) – ši­roj javnosti poznata kolumna u kojoj je Slaviček pisao o hrvat­skim pjesnicima i pjesnicima ostalih naroda u bivšoj Jugosla­viji, također i o brojnim svjetskim pjesnicima.

1974. Objavljuje zbirku pjesama Naslov što ga nikad neću zaboraviti.

1976–1977. Osniva i uređuje časopis za poeziju “Stih”, u kojem su uglavnom objavljivani mladi pjesnici. Izašlo je šest brojeva.

1978. Dobitnik godišnje nagrade “Vladimir Nazor”. Objavljuje zbir­ku pjesama Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja.

1978–1980. Od izborne skupštine održane 15. travnja 1978. do iz­borne skupštine 18. travnja 1980. predsjednik Društva knji­ževnika Hrvatske. Prije toga obnaša funkciju tajnika (60-ih godina) i potpredsjednika Društva.

1979. Objavljuje zbirku pjesama Pjesme neke buduće knjige.  Pjesme su mu uvrštene u tridesetak pjesničkih antologija. Zastupljen u antologijama na poljskom, švedskom, njemač­kom, francuskom, engleskom, norveškom, talijanskom, ma­đarskom, rumunjskom i španjolskom jeziku. Prevođen i na ja­panski i hindu jezik. (Možemo reći da je jedan od najprevođe­nijih hrvatskih pjesnika.)

1981. Objavljuje zbirku pjesama Trinaesti pejzaž i pjesničko-grafič­ku mapu Teror.

1987. Objavljuje zbirku pjesama Sjaj ne/svakodnevice i Izabrane pjesme (priredio Vlatko Pavletić).

1989. Krajem osamdesetih godina uključuje se u politički život te aktivno sudjeluje u političkim promjenama kao jedan od osni­vača Hrvatske demokratske zajednice, jedan od organizatora barakaša osnivačkog sastanka HDZ-a. Predlaže da se u hrvat­sku himnu umjesto stiha kud li šumiš, svijetu reci uvrsti sinje more svijetu reci, što je i prihvaćeno.

1990. Objavljuje zbirku pjesama Nastanjen uvijek.  

1992–1993. Predsjednik dr. Franjo Tuđman imenuje ga za prvog hr­vatskog veleposlanika u Poljskoj. Tu dužnost obnaša dvije go­dine, kada se zbog bolesti vraća u Hrvatsku.

2005. Dobitnik plakete pjesničkih susreta “Dobrojutro more” u Podstrani.

2012. Navršivši 83 godine, umire 6. studenoga u Zagrebu nakon du­ge bolesti. Mnogi književnici, novinari, kulturni i javni djelat­nici u svojim se napisima prisjećaju pjesništva i prinosa Mi­livoja Slavičeka hrvatskoj književnosti. Mediji objavljuju in memoriam, a časopis “Kolo” u temi broja 1–2 godine 2013. hommage pjesniku Milivoju Slavičeku, pjesme u izboru Er­nesta Fišera pod naslovom Vrijeme je da se napokon događa čovjek te tekstove eminentnih književnika: Božidara Petrača, Vlatka Pavletića, Zvonimira Mrkonjića, Cvjetka Milanje, Bra­nimira Bošnjaka i Davora Šalata.

Bibliografija izdanja djela Milivoja Slavičeka

Zaustavljena pregršt. Suvremeni pisci. Mladost. Zagreb, 1954. 70 str.

Daleka pokrajina. Mala biblioteka poezije. [Knjiga] 27. Lykos. Za­greb, MCMLVII. 61 str.

Modro veče. Mala biblioteka. Svezak 216. Zora. Zagreb, 1959. 63 str.

Predak. Naprijed. Zagreb, 1963. 89 str.

Noćni autobus ili naredni dio cjeline. Mala biblioteka. Svezak 248. Zora. Zagreb, 1964. 80 str.

Između. Savremena poezija Hrvatske. [Knjiga] 6. Bagdala. Kruše­vac, 1965. [30] str. [ćir.]

Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme. Biblioteka Ogranka Mati­ce hrvatske. Knjiga 6. Ogranak Matice hrvatske. Čakovec, 1967. 115 str.

Purpurna pepeljara, naime to i to. Jugoslavenski pisci. Naprijed. Za­greb, 1969. 79 str.

Poglavlje. Razlog biblioteka. [Knjiga] 35. Studentski centar Sveučili­šta u Zagrebu. Zagreb, 1970. 53 str.

Naslov što ga nikad neću zaboraviti. Veselin Masleša. Sarajevo, 1974. 85 str.

Al di la’ delle “Solite frasi”. Edizioni Milella. [Lecce], 1976. Str. 153–163. [Posebni otisak iz “L’Albero” br. 56 iz 1976. Izabrao, preveo i uvodni tekst napisao Mladen Machiedo.]

Komentarze do różnych sposobów istnienia. Państwowy Instytut Wydawniczy. Warszawa, 1976. 73 str. [Izabrao i uvod napisao Marian Grześczak. Pjesme na poljski prevela Joanna Salamon.]

Pegasto tisočletje. Sodobna jugoslovanska poezija. Založba Lipa. Ko­per, [1977] 99 str. [Pjesme na slovenski preveo Ciril Zlobec.]  

Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja. Suvremeni pjesnici. Alfa–August Cesarec. Zagreb, 1978. 60 str.

Pjesme neke buduće knjige. Biblioteka suvremenih pisaca. [Knjiga] 66. Čakavski sabor. Split, 1979. 36 str.

Trinaesti pejzaž. Biblioteka Itd. Knjiga 82. Znanje. Zagreb, 1981. 72 str.

Teror/Terror. [Edicija] Arbor. [Pjesničko-grafička mapa] 8. Zbirka Biškupić. Zagreb, 1981. [Dvojezično bibliofilsko izdanje s petna­est Slavičekovih pjesama na hrvatskom i njihovim prijevodom na poljski jezik te s dvanaest bakropisa Ivana Lackovića Croate. Pjesme na poljski preveli Marta Osmólska i Marian Grześczak.]

Sjaj ne/svakodnevice. Jugoslavenski pisci. Naprijed. Zagreb, 1987. 73 str.

Izabrane pjesme. Priredio Vlatko Pavletić. Pet stoljeća hrvatske knji­ževnosti. Knjiga 166. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb, 1987. 234 str.

Silent Doors. Selected poems. Exile Editions. Toronto, 1988. 121 str. [Dvojezično, hrvatsko-englesko izdanje. Pjesme na engleski pre­veli Branko Gorjup i Jeannette Lynes.]  

Nastanjen uvijek. [Pjesme izabrao i pogovor napisao Božidar Pe­trač.] [Biblioteka] Media. [Knjiga] 5. Kršćanska sadašnjost. Za­greb, 1990. 93 str. [²2013]  

Pse të mos jemi derisa jemi. Biblioteka Orfeu. Rilindja. Prishtinë, 1990. 119 str. [Pjesme na albanski preveo Abdullah Konushevci.]  

_{Priredio Branimir Bošnjak}