Matija Petar Katančić (Valpovo, 1750 – Budim, 1825), hrvatski filolog, arheolog i pjesnik. Kao franjevac predavao je na gimnazijama u Osijeku i Zagrebu, a kasnije na sveučilištu u Budimu. Izuzetan polihistor, objavio je brojne radove iz arheologije, povijesti, geografije, leksikografije te estetike, povijesti i teorije književnosti.
Pjesnički mu opus nije velik: zbirka latinskih i hrvatskih pjesama Fructus auctumnales (Jesenski plodovi) te nekoliko madžarskih i hrvatskih prigodnica. Pjesme mu većinom slijede antičke uzore, a tek ih nekoliko dotiče važne političke događaje ili pokazuje prisno zanimanje za bliske mu osobe.
U povijesti hrvatske književnosti važan je njegov prijevod cjelokupne Biblije, što je prvi cjeloviti hrvatski prijevod, i hrvatsko-latinski i latinsko-hrvatski rječnik, kao i predgovor njegovoj zbirci pjesama u kojem je i prva rasprava o hrvatskoj versifikaciji. U tom je smislu važna i njegova rasprava De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, u kojoj raspravlja o počecima pjesništva, o hrvatskom pjesništvu, o versifikaciji i figurama te književnim vrstama, s prijevodima primjera iz hrvatske književnosti na latinski, a posebno je posvećena i analizi Kanižlićeve Svete Rožalije parnomitanske divice.
Njegove su rasprave svjedočanstva književne teorije, povijesti književnosti i estetike u Hrvatskoj u 18. stoljeću (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 239)
Opširnijuu Katančićevu biobibliografiju sastavio je za ediciju Stoljeća hrvatske književnosti Stanislav Marijanović.