Hippolyte Taine

Francuski filozof, povjesničar, književni kritičar i teoretičar, rođen 1828. u Vouziersu. Predavao je filozofiju i retoriku u Neversu i Poitiersu, a kasnije povijest umjetnosti u Parizu. Izabran je 1878. u Francusku akademiju. Umire 1893. u Parizu. Najpoznatija su mu djela Francuski filozofi devetnaestog stoljeća, Povijest engleske književnosti, O inteligenciji, Filozofija umjetnosti i Izvori suvremene Francuske, a autor je i brojnih eseja, kao i nekoliko putopisa.

Taineovi radovi obrađuju više područja, u širokom rasponu od filozofije i psihologije do povijesti, osobito povijesti umjetnosti i književnosti, a u nekoj ih mjeri povezuje opća orijentacija koja se danas najčešće određuje kao filozofski pozitivizam. Premda se njegovi nazori tek djelomično nadovezuju na filozofski pravac kojeg je osnivač Auguste Comte (1798–1857), jer se lako mogu razabrati i utjecaji Johanna Gottfrieda Herdera (1744–1803) i Georga Wilhelma Friedricha Hegela (1770–1831), on osobito u Filozofiji umjetnosti izgrađuje i razvija sustav analize umjetničkih djela i objašnjavanja povijesnog razvoja umjetnosti koji se smatra svojevrsnim uzorkom pozitivističke estetike. Zamisao da se sve kulturne pojave, pa tako i umjetnost, mogu objasniti djelatnim uzrocima, što će reći da se primjenjuje način objašnjavanja preuzet iz prirodnih znanosti, izvedena je naime u tom djelu s određenom vještinom i uvjerljivošću, što mu je osiguralo dugotrajni utjecaj, barem u okvirima jednog načina shvaćanja i razmišljanja.  
Milivoj Solar, iz pogovora knjizi Hippolytea Tainea O književnosti i o G. G. Byronu