Tomislav Žigmanov

Tomislav Žigmanov rođen je 12. svibnja 1967. u Tavankutu, gdje je pohađao osnovnu školu. Na novosadskome Filozofskom fakultetu diplomirao je s temom »Platonovi dokazi za besmrtnost duše i pitanje etike« na odsjeku za filozofiju. Živi i radi u Subotici. Oženjen je i otac dvoje djece.

Predavač je Povijesti filozofije na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Bio je glavni i odgovorni urednik subotičkog dvotjednika »Žig« (1998) i prvi glavni i odgovorni urednik programa na hrvatskome jeziku Radija Subotica (1998–2000). Jedan je od inicijatora, pokretača te predsjednik Privremenog upravnog odbora Novinsko-izdavačke ustanove »Hrvatska riječ« (2002–2004). Izvršni je urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjeva ca i Šokaca (2005–) te glavni urednik Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvo đan skih Hrvata. Ravnatelj je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od 2009. do danas. Piše pjesme, refleksivnu prozu, eseje, znanstvene i filozofijske radove. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, mađarski, rumunjski, bugarski i rusinski jezik.

Područje mu je filozofijskog interesa problematika praktične filozofije u širem smislu, zatim etike, političke filozofije te filozofije religije. Objavio je dvadesetak radova u domaćim i inozemnim časopisima: »Habitus « (Novi Sad), »Nova srpska politička misao« (Beograd), »Religija & tolerancija« (Novi Sad), »Hereticus« (Beograd), zatim »Filozofska istraživanja« (Zagreb), »Crkva u svijetu« (Split), »Obnovljeni život« (Zagreb), »Scopus« (Zagreb), »Dijalog« (Sarajevo) i »Vrhbosnensia« (Sarajevo). Objavio je i desetak znanstvenih radova iz domena zavičajne povije sti (»Časopis za suvremenu povijest«, »Društvena istraživanja«) i kulture i književnosti vojvođanskih Hrvata u vojvođanskoj periodici (»Informator«, »Sveske«, »Klasje naših ravni«) te u Bosni i Hercegovini (»Hrvatska misao«), Hrvatskoj (»Vijenac«, »Zarez«, »Republika«) i Mađarskoj (»Hrvatski znanstveni zbornik«, »Pogledi«).

Objavio je sljedeće naslove: Raskrivanje (o svijetu i životu), Subotica 1998; Iza efemerija svakodnevlja, Subotica 2001, Zagreb 22002; Bunjevački blues, Subotica 2002, Subotica 22003; Bez svlaka mraka, Subotica 2005; Bibliografija Hrvata u Vojvodini 1990–2002. (prinosi), Pula 2005; Hrvati u Vojvodini danas – traganje za identitetom, Zagreb 2006; Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome, Zagreb 2007; Prid svitom: saga o svitu koji nestaje, Čikerija – Osijek 2008; Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice (suautor), Subotica 2009; Osvajanje slobode: Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000, Subotica 2011; Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja: studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskog zagraničja, Pečuh 2012; te Bunjevački put križa, Subotica 2013.

Za knjigu Bunjevački blues dobio je 2003. subotičko priznanje »Ferenc Bodrogvári«. Za knjigu Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome dobio je 2007. nagradu »Zvane Črnja« za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj. Knjiga Prid svitom – saga o svitu koji nestaje dobila je Srebrenu povelju Matice hrvatske 2010. te nagradu »Fra Lucijan Kordić«, koju dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL – Zajednica izdanja »Ranjeni labud« iz Mostara za najbolje književno djelo, objavljeno u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010, koje za temu ima život Hrvata izvan domovine. Rukopis Bunjevački Put križa osvojio je 2013. godine prvu nagradu na trijenalnom natječaju za književno djelo na temu Muke Kristove ili široko shvaćene općeljudske muke, koju svake treće godine zajedno dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i udruga Pasionska baština u Zagrebu. Subotička Gradska biblioteka, u povodu obilježavanja 120 godina od osnutka, dodijelila mu je nagradu za zavičajni književni opus. Dobitnik je nagrade Grada Subotice »Pro urbe« za 2011. godinu.

Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine.