Gustave Flaubert

Gustave Flaubert (1821–1880), francuski prozaist. Prekinuo je studij prava u Parizu zbog bolesti, pa je živio povučeno u ladanjskoj kući na Seini posvećen isključivo književnom radu.

U povijesti književnosti smatra se najglasovitijim, gotovo nenadmašenim predstavnikom ne samo francuskog nego i svjetskog romana realizma, uglavnom zbog dva djela, Gospođa Bovary (Madame Bovary) i Sentimentalni odgoj (L’ Éducation sentimentale). Oba obrađuju tematiku iz svagdašnjega života, zasnovanu na sukobu između zamišljenih ideala nadahnutih romantikom, i surove zbilje koja ih ubija dosadom i banalnošću jednoličnog protjecanja života. Sveznajući pripovjedač pri tome nepristrano opisuje događaje i prenosi dijaloge, paralelni fabularni nizovi slijede sudbine pojedinaca u okvirima njihovih životnih sredina, a temeljna je tehnika naracija koja uspijeva integrirati priču u cjelinu. Izuzetno dotjerani stil, suptilna analiza psihologije likova, osobito njihovih motivacija, kao i složena problematika interpersonalne komunikacije, erotskih maštanja i prizemnog provincijskog morala, te vještina u zapažanjima detalja ljudskih osjećaja i ponašanja, čine oba romana istovremeno i pretečama moderne proze.

Flaubert je napisao i romantični povijesni roman Salammbô, kao i gotovo avangardnu prozu Kušnja sv. Antu na (La Tentation de Saint Antoine) u kojoj se miješaju snoviđenja, groteskne vizije, filozofske refleksije i poetski zapisi, što je čini uspjelim ostvarenjem izraza »žanrovske pometnje« kakav je cijenila avangarda, a i postmodernizam. Nakon piščeve smrti objavljen je i nedovršeni roman Bouvard i Pécuchet (Bouvard et Pécuchet), zamišljen kao svojevrsna enciklopedija ljudske gluposti, a obrađen izvan tradicionalnih romanesknih okvira kao satira građanske civilizacije i njezine opsjednutosti znanošću i tehnikom.
Milivoj Solar, Književni leksikon (2. izd), str. 154.