Aleksandar Sergejevič Puškin

Aleksandar Sergejevič Puškin (1799–1837), ruski pjesnik, dramatičar i prozaist.

Školovao se u plemićkom liceju, zbog slobodarskih stihova prognan u Besarabiju, kasnije se vraća na svoj posjed na selu, zatim u dvorsku službu, no spletkama izazvan pogiba u dvoboju.

Pisati je počeo u duhu klasicizma, no ubrzo, najprije lirikom, a zatim i raznolikim književnim žanrovima postaje najglasovitiji predstavnik, prema nekim mišljenjima čak i utemeljitelj romantizma u ruskoj književnosti. U izrazu se oslanjao na usmeno pjesništvo, ali također na tematska i oblikovna dostignuća europskih književnosti.

U brojnim lirskim pjesmama, od kojih se neke uvrštavaju u antologije svjetske poezije, ostvario je samosvojan izraz nadahnut slobodarskim zanosom, buntovnim individualizmom i uvjerenjem o izuzetnom poslanstvu pjesnika — glasovita je u tom smislu pjesma Spomenik (Pamjatnik). Cijenjene su mu i mnoge poeme, od kojih se najčešće spominju Kavkaski zarobljenik (Kavkazskij plennik), Bahčisarajska česma (Bahčisarajskij fontan) i Bakreni konjanik (Mednyj vsadnik), kao i drame od kojih se cijene tzv. male tragedije, kao Mozart i Salieri i Kameni gost (Kamennyj gost’), a osobito je glasovita tragedija Boris Godunov, u kojoj prekida s klasicizmom i uvodi dramsku strukturu tipičnu za europski romantizam.

I u prozi jedan je od utemeljitelja ruskog romantizma, osobito novelama Belkinove pripovijesti (Povesti Belkina) i povijesnim romanom Kapetanova kći (Kapitanskaja dočka), u kojem obrađuje temu seljačkog ustanka, s naglašeno romantičnom karakterizacijom likova.

Izuzetnim dostignućem smatra se i roman u stihovima Jevgenij Onjegin (Evgenij Onegin), koji se u svjetskoj književnosti drži reprezentativnim primjerom žanra kakav ujedinjuje izvrsne stihove i široku epsku fabulu, epizode i digresije, s ljubavnom pričom tipičnom za roman, glavnim likom koji nema herojske osobine nego mu je sudbina ispripovijedana u zapletima s brojnim lirskim ugođajima i stalno prisutnom ironijom.

Po mnogim osobinama Puškinov opus nadilazi okvire ustaljene periodizacije, jer uz elemente romantizma uključuje i elemente klasicizma, štoviše i nadolazećeg realizma.

Milivoj Solar, Puškin, Aleksandar Sergejevič, natuknica u: Književni leksikon, str. 393.