Davorin Rudolf

Akademik Davorin Rudolf, sveučilišni profesor, znanstvenik, političar i diplomat rođen je 13. veljače 1934. u Omišu, a srednje obrazovanje stekao je u Splitu, dok je pravne znanosti diplomirao na Pravnome fakultetu u Sarajevu. Zvanje doktora znanosti stekao je na Sveučilištu u Zagrebu te specijalizirao međunarodno i komparativno pravo na američkim sveučilištima Princeton i New York. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije umjetnosti i znanosti (World Academy of Art and Science), redoviti sveučilišni profesor međunarodnoga javnog prava u miru.

Glavni je urednik znanstvenog časopisa Adrias Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu i glavni urednik znanstvenog časopisa Uporedno pomorsko pravo – Comparative Maritime Law Jadranskog zavoda HAZU u Zagrebu. Osim toga, dugogodišnji je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu i predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednik Foruma hrvatske sloge, nacionalne građanske udruge za promicanje dijaloga, tolerancije i zajedništva, član uprave Književnoga kruga Split te član Vijeća za vanjske poslove predsjednika Republike Hrvatske.

Kao sveučilišni profesor djelovao je na Pravnom fakultetu u Splitu od njegova osnutka 1960/61. do 1990., u kojem je razdoblju obnašao dužnost dekana i prodekana te šefa Katedre za međunarodno pravo. Jedan je od osnivača i ravnatelja poslijediplomskoga studija prava mora, prvog znanstvenog studija pomorskoga prava i međunarodnoga prava mora u bivšoj državi, koji i danas djeluje. Predavao je i na Interuniverzitetskom centru za strane studente u Dubrovniku, poslijediplomskim studijima međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa u Zagrebu, Beogradu i Skopju. O problemima međunarodnog prava i međunarodnih odnosa izlagao je na međunarodnim skupovima u Manili, New Delhiju, Uppsali, New Yorku, Napulju, Trstu, Rimu, Helsinkiju i Stockholmu.

Objavio je znanstvene i stručne radove s područja međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa, među kojima i prvi cjeloviti sustav na hrvatskome jeziku Međunarodno pravo mora 1985. u izdanju tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao i u nas prvi Enciklopedijski rječnik međunarodnog prava mora u nakladi Književnoga kruga 1989. s terminima na hrvatskom, engleskom, francuskom, ruskom, španjolskom i talijanskom jeziku. Tim su izdanjima prethodila i: Paksaktivnost i neutralnost (Čakavski sabor, Split 1978), u kojoj je potanko analizirao neutralnost u vrijeme rata i status trajne neutralnosti Austrije i Švicarske te Terminologija međunarodnoga prava mora (Pravni fakultet, Split 1980). Knjigu Morski gospodarski pojas u međunarodnom pravu objavio je 1988. u nakladi Književnoga kruga. Bio je urednik i koautor knjige Epikontinentalni pojas 1978., redaktor i jedan od prevoditelja opsežnog teksta Konvencije UN o pravu mora 1982., jedan od prevoditelja i glavni redaktor rimskoga »Ustava Europske unije« iz 2004. i »Lisabonskog ugovora Europske unije« iz 2007., do sada jedinih objavljenih cjelovitih hrvatskih prijevoda. Publicističke radove objavio je u knjizi Postignuća i utopije (NZ Globusa, Zagreb 2005).

Mnoge znanstvene i stručne priloge objavio je i u znanstvenim zbornicima, časopisima te ostalim relevantnim publikacijama, kao što su: Zbornik radova, Pravni fakultet, Split 1965-1969., 1973-1976., 1988-1989., 1998., 2001., Jugoslavenska revija za međunarodno pravo, Beograd 1968., 1975., 1979., Politička misao 1968., 1988., Privreda Dalmacije 1969., izd. Ekonomski institut, Split 1969-1970., Pogledi, Split 1969-1971., Spomenica u povodu proslave 300-te godišnjice Sveučilišta, Zagreb 1969., Anali, Pravni fakultet, Beograd 1973., Naša zakonitost, Zagreb 1974., Međunarodna politika, Beograd 1974., Ujedinjene nacije, more i Jugoslavija, 1974., Report of the Fifty-Sixth Conference held at New Delhi, London, 1976., Pregled, Sarajevo 1976., Pravni fakultet, Katedra za međunarodno pravo, monografije, Split 1977., 1979., 1982-1984., 1986., Upravno-pravni studij, skripta Međunarodno javno pravo, Split 1977., Godišnjak, Pravni fakultet, Sarajevo 1977., International Law Association, Report of the Fifty-Eight Conference, Manila 1978., Savjetovanje o aktualnim pitanjima razvoja međunarodnog humanitarnog prava, Beograd 1979., Prinosi za poredbeno proučavanje prava i međunarodno pravo, Zagreb 1982., 1985., Pomorski zbornik, Zagreb 1983., 1985., The Spirit of Uppsala, ed. by Grahl-Madsen and J. Toman, Berlin–New York, 1984., Essays on the Law of the Sea, Zagreb 1985., Zbornik, Pravni fakultet, Mostar 1985., Adrias, Split 1987., 2004., 2008, 2009., 2010., Savjetovanje u Uredu Predsjednika Republike, Zagreb, svibanj 1996., Rivista diplomatica, Roma, Dic. 1995-Marzo 1996. (na talijanskom i engleskom), TV interview, u: Misli 21. stoljeća, NZ Globus, Zagreb 2001., The Finnish Institute of International Affairs, Helsinki 2004., Nacionalni i kulturni identitet Hrvatske i članstvo u Europskoj uniji – od Rimskog carstva do Europske unije, Split 2005., Hrvatski nacionalni interesi i EU, Zagreb 2006., Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji – ograničenje suverenosti i afirmacija državnosti, HAZU, Zagreb 2007., International Law: New Actors, new Concepts – Continuing Dilemmas, Leiden–Boston 2010, Republika, Zagreb 2010.

Osobito je značajna njegova uloga u političkom i javnom životu Hrvatske od sudjelovanja u hrvatskome proljeću pa sve do najnovijih dana. Godine 1990. postavljen je za prvoga ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske (ministar je tada u tri prve hrvatske vlade), a sredinom 1991. na dužnosti je ministra vanjskih poslova. Autor je službenoga prijedloga hrvatske Vlade o savezu suverenih država bivših republika u jugoslavenskoj federaciji (tzv. Rudolfovov plan), koji je sredinom 1991. upućen svim tadašnjim republikama i međunarodnim političkim središtima s nakanom da se mirnim putem razriješe nastali sporovi i na najbolji mogući način osigura put prema neminovnom razlazu. Ratovi koji su uslijedili u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini jasno pokazuju da pojedincima mir i nije bila moguća opcija. Za trajanja mandata bio je članom Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske. Tijekom Domovinskoga rata vodio je pregovore u ime hrvatske Vlade te zaključio ugovore s predstavnicima Glavnoga stožera Jugoslavenske narodne armije (JNA) o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice JNA s obalnoga i otočnog područja Republike Hrvatske (od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom): u Žitniću 21. studenoga 1991., Splitu 3. prosinca 1991. i Cavtatu (s još dvojicom hrvatskih ministara) 7. prosinca 1991. O Domovinskome ratu, razgovorima i pregovorima što ih je kao ministar vodio u domovini i inozemstvu (Rimu, Vatikanu, Londonu, Budimpešti, Beču i dr.) izložio je u knjizi Rat koji nismo htjeli – Hrvatska 1991. u izdanju NZ Globusa, Zagreb 1999. U listopadu 1993. imenovan je prvo veleposlanikom u Talijanskoj Republici, Malti, Cipru i San Marinu, a potom stalnim predstavnikom Republike Hrvatske u UN-ovoj organizaciji FAO te guvernerom u UN-ovoj organizaciji IFAD. Na tim je funkcijama proveo punih sedam godina. Bio je i predsjednikom Nacionalne komisije UNESCO-a. Predsjedavao je hrvatskoj Državnoj komisiji za granice od 1991-1993., a od sredine 2007. do rujna 2009. bio je predsjednikom hrvatskoga dijela Mješovite hrvatsko-slovenske komisije za rješavanje graničnoga spora pred međunarodnim pravosudnim tijelom i članom Povjerenstva Republike Hrvatske za rješavanje graničnih pitanja s Crnom Gorom.

Osim na Sveučilištu i u znanosti te političkom životu imao je zapaženu karijeru i na drugim područjima. Prvo u mladosti kao novinar (u Slobodnoj Dalmaciji s prekidima od 1950-1961. i na Radio-Zagrebu), a potom djelovanjem u javnom i kulturnom životu Hrvatske. Godine 1951. bio je glavni urednik prvog i jedinog objavljenog broja splitskog književnog časopisa Peristil, koji je odmah i zabranjen zbog »prozapadnih stajališta«. U razdoblju od 1968–1971. obnašao je dužnost predsjednika Vijeća za prosvjetu i kulturu Skupštine općine Split, a u istom razdoblju bio je i član užeg odbora za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Na položaju predsjednika Savjeta Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu pridonio je izgradnji njihove nove muzejske zgrade te, nakon požara 1971., i obnovi splitskoga Hrvatskog narodnoga kazališta.

Zbog svojih je zasluga 1997. proglašen počasnim građaninom Županije dubrovačko-neretvanske, a od 1999. i talijanskih gradova San Felice del Molise i Acquaviva Collecroce te Montemitro od 2000. Godine 2005. Grad Split dodijelio mu je, u povodu 1700-te obljetnice osnutka grada, nagradu za životno djelo, a onu godišnju za znanstveni rad u 1990. otklonio je zbog tadašnjeg obnašanja dužnosti ministra u Vladi Republike Hrvatske.