Hrvoje Turković rođen je u Zagrebu 4. studenoga 1943. Maturirao je 1962. na II. gimnaziji u Zagrebu te 1972. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Kao Fulbrightov stipendist na New York Universityju magistrirao je 1976. iz filmskih studija, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1991. doktorirao je tezom iz filmske teorije.
Od 1965. djeluje kao kritičar i esejist te urednik u više časopisa (primjerice, u "Hrvatskome filmskom ljetopisu"), a od 1977. do 2009. nastavnik je na Akademiji dramske umjetnosti. Danas je redovni profesor u mirovini. Od 2006. predaje i na doktorskim studijima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
U razdoblju od 1992. do 1994. bio je utemeljiteljski predsjednik Hrvatskoga društva filmskih kritičara, a od 1998. predsjednik je Hrvatskoga filmskog saveza.
Objavio je sljedeća monografska djela:
Filmska opredjeljenja, Meandar, Zagreb 1985.;
Metafilmologija, strukturalizam, semiotika, Filmoteka 16, Zagreb 1986.;
Razumijevanje filma, GZH, Zagreb 1988.,
Teorija filma, Meandar, Zagreb 1994., 2000 (2. izd.).;
Umijeće filma, Hrvatski filmski savez, Zagreb 1996.;
Suvremeni film, Znanje, Zagreb 1999.;
Razumijevanje perspektive, Durieux, Zagreb 2002.;
Hrvatska kinematografija 1991-2002. (u koautorstvu s Vjekoslavom Majcenom), Ministarstvo kulture i Hrvatski filmski savez, Zagreb 2003.;
Film: zabava, žanr, stil, Hrvatski filmski savez, Zagreb 2005.;
Narav televizije, Meandar, Zagreb 2008.;
Retoričke regulacije, AGM, Zagreb 2008.;
Nacrt filmske genologije, Matica hrvatska, Zagreb 2010.
Državnu nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo primio je 2012.