Nikola Nalješković

Portret Nikole Nalješkovića iz Samostana Male braće u Dubrovniku

Nikola Nalješković (Dubrovnik, oko 1505-1587), lirik, dramatičar i znanstvenik. Nakon školovanja u Dubrovniku započeo kao pomorski trgovac, proputovavši dobar dio svijeta. Ubrzo je bankrotirao te se neko vrijeme izdržavao kao pisar, kancelar i mjernik u rodnome gradu. U zrelim godinama posvetio se znanstvenome radu, baveći se matematikom i astronomijom te pitanjima reforme kalendara. Godine 1579. objavio je u Veneciji znanstveno djelo Dialogo sopra la sfera del mondo.

Nalješković je ostvario razgranat i opsežan lirski i dramski opus, a nije pisao epiku, kao ni većina dubrovačkih renesansnih autora. Opsežnim ljubavnim kanconijerom uvrstio se među najplodnije naše petrarkiste (181 pjesma), a brojnim poslanicama (37 pjesama) ostavio je trag o svojoj intenzivnoj komunikaciji sa širokim krugom prijatelja i poznanika, i to ne samo iz dubrovačke sredine.

Proturječja unutar Nalješkovićeva opusa, koja književni povjesničari s pravom ističu (npr. 12 lascivnih maskerata nasuprot 15 pobožnih pjesama), nisu neobična i atipična za čovjeka renesansnoga doba.

Kao najvažniji dio njegova opusa izdvaja se dramski dio (četiri pastirske igre, dvije farse i jedna komedija), i to osobito farse i Komedija VII.

Godine 1873. Nalješkovićeve su pjesme objavljene u petoj knjizi edicije »Stari pisci hrvatski« (priredili Vatroslav Jagić i Đuro Daničić) i to na temelju nekoliko vrlo mladih prijepisa.

Kao glavni izvor za priređivanje ovoga kritičkoga izdanja uzima se Šipanski rukopis, najstariji prijepis (vjerojatno iz XVII. st.) koji sadrži sve Nalješkovićeve književne tekstove. Čitav književni opus Nikole Nalješkovića ovim se kritičkim izdanjem prvi put objavljuje u jednoj knjizi.



7#06