Ivo Kozarčanin

Ivo Kozarčanin (14. X. 1911, Hrvatska Dubica – 4. II. 1941, Zagreb), prozaik, pjesnik i književni kritičar. Rano djetinjstvo proveo u mađarskom Ögerlaku da bi se već 1918. vratio u rodno mjesto gdje polazi pučku, a zatim i trgovačku školu; od 1923. živi u Zagrebu, gdje nastavlja školovanje i 1932. upisuje Filozofski fakultet.

Radio je kao novinar i slobodni književnik. Poginuo je nesretnim slučajem, jedne predratne noći, kad ga je pokraj domobranske vojarne u zagrebačkoj Ilici ustrijelio stražar. U književnosti se javlja stihovima 1928. Surađivao je u najuglednijim hrvatskim književnim časopisima, a od 1938. vodio je kulturnu rubriku »Hrvatskoga dnevnika«.

Svoja najznačajnija djela objavio je u Matici hrvatskoj: ciklus pjesama Tuga ljeta u višeautorskoj zbirci Lirika (1935), roman Sam čovjek (1937), zbirku pjesama Mrtve oči (1938) i zbirku novela Tihi putovi (1939). Godine 1975. objavljen je u sklopu Matičine kapitalne edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti (knj. 131) izbor Kozarčaninovih djela priređivača Krste Špoljara.

Opširnije o životu i djelu Ive Kozarčanina možete pročitati u njegovu ljetopisu i bibliografiji djela što ih je za ediciju Stoljeća hrvatske književnosti priredio Ante Stamać.