Navigacija
Matica hrvatska
Izdavaštvo
Zbivanja
- Najave
- Izvješća
- Mladi glazbenici
- Filozofska škola
- Komunikološka škola
- Medijski susreti
- Knjižara
- Galerija
EU Projekt
Autori
Jozo Ivičević
Jozo Ivičević Bakulić rođen je na Visu 21. siječnja 1930. Još kao gimnazijalac godine 1945. bio je u skupini sveučilištaraca i srednjoškolaca koji su se okupljali oko »Narodnoga glasa čovječnosti, pravice i slobode«.* Nakon prvoga broja prvoga oporbenog glasila u komunističkoj Hrvatskoj, vlasti su daljnje tiskanje »Narodnoga glasa« nasilno osujetile; s time u svezi, pretučen je i isključen iz gimnazije (1945), a potom i uhićen.
Nakon stoje pušten iz vojnoga istražnog zatvora (1946) i nakon što mu je istekla zabrana školovanja, završio je klasičnu gimnaziju (1948), pravni (1953) i ekonomski fakultet (1956), a studirao je povijest (1952-1954) te apsolvirao filozofiju (1967). Magistrirao je iz nacionalne državnopravne povijesti na pravnome fakultetu (1971) te bio asistent na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1961-1972).
U međuvremenu, sve je vrijeme bio nadziran, a nekoliko je puta bio i policijski preslušavan. U Matici hrvatskoj od 1968. u upravnome je i izvršnome odboru, a od 1970. i glavni tajnik te član predsjedništva. Bio je i odgovorni urednik »Hrvatskoga tjednika« (1971).
Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971) uhićenje 11. siječnja 1972. s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske: dr. Simom Dodanom, Vladom Gotovcem, Zvonimirom Komaricom, Vlatkom Pavletićem, dr. Hrvojem Sošićem, dr. Franjom Tuđmanom i dr. Markom Veselicom.
Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Simom Dodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.
Vrhovni sud SR Hrvatske zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u Lepoglavi).
Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja 1976, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976-1977), a potom su vlasti dopustile da se zaposli u Arhivu hrvatske, no pod uvjetom da na poslu bude nadziran.
Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980).
Nakon obnavljanja djelatnosti Matice hrvatske (1989), do umirovljenja (1992), ponovno je glavni tajnik i u upravnim je tijelima Matice hrvatske.
Autor je brojnih tekstova iz novije hrvatske povijesti.
Jozo Ivičević umro je 24. lipnja 2008. u Zagrebu.
* Nakladnik tih novina bila je Marija Radić, udovica Stjepana Radića, glavni urednik bio je Ivan Bernardić, prvak HSS-a, politički uznik u Kraljevini Jugoslaviji i u doba NDH, a potom i u komunističkoj Jugoslaviji.
Nakon stoje pušten iz vojnoga istražnog zatvora (1946) i nakon što mu je istekla zabrana školovanja, završio je klasičnu gimnaziju (1948), pravni (1953) i ekonomski fakultet (1956), a studirao je povijest (1952-1954) te apsolvirao filozofiju (1967). Magistrirao je iz nacionalne državnopravne povijesti na pravnome fakultetu (1971) te bio asistent na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1961-1972).
U međuvremenu, sve je vrijeme bio nadziran, a nekoliko je puta bio i policijski preslušavan. U Matici hrvatskoj od 1968. u upravnome je i izvršnome odboru, a od 1970. i glavni tajnik te član predsjedništva. Bio je i odgovorni urednik »Hrvatskoga tjednika« (1971).
Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971) uhićenje 11. siječnja 1972. s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske: dr. Simom Dodanom, Vladom Gotovcem, Zvonimirom Komaricom, Vlatkom Pavletićem, dr. Hrvojem Sošićem, dr. Franjom Tuđmanom i dr. Markom Veselicom.
Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Simom Dodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.
Vrhovni sud SR Hrvatske zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u Lepoglavi).
Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja 1976, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976-1977), a potom su vlasti dopustile da se zaposli u Arhivu hrvatske, no pod uvjetom da na poslu bude nadziran.
Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980).
Nakon obnavljanja djelatnosti Matice hrvatske (1989), do umirovljenja (1992), ponovno je glavni tajnik i u upravnim je tijelima Matice hrvatske.
Autor je brojnih tekstova iz novije hrvatske povijesti.
Jozo Ivičević umro je 24. lipnja 2008. u Zagrebu.
* Nakladnik tih novina bila je Marija Radić, udovica Stjepana Radića, glavni urednik bio je Ivan Bernardić, prvak HSS-a, politički uznik u Kraljevini Jugoslaviji i u doba NDH, a potom i u komunističkoj Jugoslaviji.
