Boris Maruna

Pjesnik, esejist i prevoditelj Boris Maruna rodio se 13. travnja 1940. u Podpragu (Jasenice) podno Velebita. Godine 1949. obi telj se seli u Zaprešić, odakle 1960. s dvojicom braće odlazi u izbjeglištvo.

Nakon boravka u talijanskom izbjegličkom logoru odlazi u Argentinu, gdje se pridružuje Vinku Nikoliću i njegovoj »Hrvatskoj reviji«. U tom je časopisu i objavio prve pjesme, a u istoimenoj knjižnici izišla mu je 1964. i prva knjiga pjesama.

Neko vrijeme Maruna je boravio i u Engleskoj, gdje je radio u uredništvu »Nove Hrvatske«. Naposljetku, zahvaljujući svom ujaku svećeniku i sveučilišnom profesoru, omogućen mu je studij književnosti na sveučilištu Loyola u Los Angelesu, koji je i završio uz magisterij. Na Sveučilištu u Barceloni završio je i hispanistiku na »Estudios Hispanicos para los Extranjeros«.

Na poziv hrvatske vlade Maruna se vratio u Hrvatsku 1990. te je najprije kratko vrijeme radio u Ministarstvu za iseljeništvo. Na mjestu ravnatelja Hrvatske matice iseljenika naslijedio je Vinka Nikolića, ali je ubrzo i razriješen dužnosti (1990–1992). Tada ga Matica hrvatska imenuje glavnim urednikom »Vijenca«, koju dužnost obavlja od 1995–1997. kada je imenovan glavnim urednikom »Hrvatske revije« (1997–2000).

Nakon toga ponovno se vraća na mjesto ravnatelja u Hrvatsku maticu iseljenika (2000–2003) s koje dužnosti odlazi u diplomaciju.

Posljednje četiri godine tako je obnašao dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Čile.

Umro je u Zagrebu 14. lipnja 2007.

Više o životu i djelu Borisa Marune možete pročitati u tekstu Slobodana Prosperova Novaka i u člancima objavljenim u »Vijencu« u povodu njegove smrti.