Hrvatski povjesničar, kulturni radnik i urednik Ive Mažuran rođen je 1928. u ličkome mjestu Brušane. Godine 1953. diplomirao je, a 1990. doktorirao povijest u Zagrebu. Radio je kao kustos u Muzeju Slavonije (1954–1960), kao arhivist Historijskog arhiva u Osijeku (1960–1969) kojemu je kraće vrijeme bio i direktorom, a od 1970. do umirovljenja 1994. radio je kao urednik u zagrebačkoj Školskoj knjizi.
Njegov znanstveni rad bio je usmjeren na proučavanje hrvatske povijesti, muzejske i arhivističke djelatnosti. Kao povjesničar Mažuran je usredotočen na proučavanje prošlosti slavonskoga prostora i stanovništva, posebice za vrijeme osmanske vlasti i tijekom 18. stoljeća, u čemu se oslanjao na brojnu izvornu građu austrijskih, njemačkih, madžarskih i turskih arhiva. Kao rezultat njegova povijesnog rada nastale su monografije Virovitica pod Turcima (1956), Srednjovjekovni Osijek: od rimske Murse do turskog Osijeka (1962), Najstariji zapisnik općine Osijek – Tvrđa od 1705. do 1746. godine (1965), Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine (1966), Građa o radničkom pokretu Osijeka i Slavonije 1867–1894. (1967), Rješenja Zemaljske uprave za Slavoniju 1738–1742. (1970), Stanovništvo Osijeka 1693–1703. (1974), Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine (1988), Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. i njihova ekonomska podloga (1993), Srednjovjekovni i turski Osijek (1994), Od turskog do suvremenog Osijeka (1996), Hrvati i Osmansko Carstvo (1998), Čudesa Ivana Kapistrana (1972), Karlobag: 1251. –2001. (2001), Povijesni izvori Slavonije, Baranje i Srijema (2002), Osnivanje vojne granice u Slavoniji 1702. godine (2005).
Više od pola stoljeća surađivao je Ive Mažuran s Maticom hrvatskom i njezinim ograncima, ponajprije s ogrankom u Osijeku kojemu je jedan od utemeljitelja te pokretača njegova časopisa Revija (danas Književna revija) kojoj je bio glavnim urednikom od 1961‒1971. (god. 2014. časopis mu je posvetio tematski broj). Bio je više godina članom upravnih tijela Matice hrvatske, njezin potpredsjednik (1994-1996), član Upravnog odbora (1968-1971., 1989-1990., 1994‒2006) i član Izvršnog odbora (1970-1971). U suradnji s akademikom Josipom Bratulićem objavio je 2004. Spomenicu Matice hrvatske 1842‒2002., a autor je i niza studioznih monografija posvećenih povijesti pojedinih hrvatskih gradova koje su objavljene među izdanjima Matičinih ogranaka ((Osijek na obalama stoljeća, u suradnji s Josipom Vrbošićem, OMH Osijek, Osijek 1997.,Valpovo ‒ sedam stoljeća znakovite prošlosti (OMH Valpovo, Valpovo 2004., Orahovica 1228.-2008.: srednjovjekovna tvrđava, utvrđeni dvor, trgovište i grad, OMH Orahovica, Orahovica 2008).
Ive Mažuran dobitnik je niza nagrada i priznanja među kojima se posebice ističe titula počasnoga građanina Osijeka koja mu dodijeljena 2013. zbog zasluga za dotadašnji znanstveni i kulturni rad na proučavanju i promicanju osječke prošlosti.
Ive Mažuran preminuo je 16. prosinca 2016. u Zagrebu.