Branimir Donat

Književni povjesničar, kritičar, esejist, publicist, prevoditelj i nakladnik Branimir Donat, pravim građanskim imenom Tvrtko Zane, rođen je 5. rujna 1934. u Zagrebu, gdje se i školovao. S objavljivanjem književno-kritičarskih priloga počeo je u omladinskim novinama i srednjoškolskim časopisima, a u srednjoškolskom časopisu Polet te u Našem glasu bio je članom uredništva.

Dolaskom na studij postaje urednikom kulturne rubrike Studentskoga lista (1955). Istodobno počinje surađivati brojnim kritičkim tekstovima u dnevnim i tjednim novinama (Vjesnik, VUS, Narodni list, Novine mladih), a i u Krugovima tiskat će nekoliko priloga.

Međutim, bavljenje literaturom naglo prekida jer je u listopadu 1956. uhićen, a u travnju 1957. u Zagrebu i osuđen kao član nacionalističke studentske grupe zbog podrivanja socijalističkog sustava i veza s emigracijom te slanja priloga za hrvatsku emisiju Radio Madrida

Kaznu izdržava u Staroj Gradiški iz koje izlazi 11. studenoga 1958. Dok je bio na robiji prijatelji su mu, a da to nije znao, tiskali u tek pokrenutome časopisu Prisutnosti (kojemu je i jednim od pokretača) dva ranije napisana eseja, pod tuđim i izmišljenim imenom. Nakon izlaska iz Kazneno-popravnoga doma, shvativši da bi odlazak u anonimnost pod krinkom nekog izmišljenog imena bila jedina stvarna mogućnost daljnjega književnog rada, odnosno objavljivanja, svoje tekstove i knjige potpisuje pseudonimom Branimir Donat.

Nije uvijek bio samo kažnjavan, pa je tako 1970. dobio Nagradu grada Zagreba, Nagradu Matice hrvatske, a 1989. Nagradu Miroslav Krleža za knjigu Studije i portreti. O hrvatskim piscima.

Nakon utemeljenja vlastite nakladničke kuće Dora Krupićeva posebnu pažnju posvetio je priređivanju i tiskanju nepoznatih, zaboravljenih ili prešućenih pisaca, a više godina bio je i stalni kolumnist tjednika Globus.

U obimnoj bibliografiji njegovih radova ističe se četrdesetak autorskih knjiga, desetak antologija te brojna izdanja hrvatskih pisaca što ih je Donat priredio i uredio tijekom pedestgodišnje književne i znanstvene karijere.

U rad Matice hrvatske Donat se aktivno uključuje 60-ih godina kao priređivač i urednik u kultnoj hrvatskoj književnoj ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti. Bio je urednikom i tajnikom časopisa Kritika i članom izdavačkoga savjeta Hrvatskog tjednika. Urednikom u Nakladnome zavodu Matice hrvatske bio je od 1970. pa sve do umirovljenja 1995. Članom Glavnog odbora Matice hrvatske bio je od 1992. do 2006. Osim kao urednik, priređivač i prevoditelj Matičinih izdanja, Donat se isticao i kao Matičin autor te je, što u Matici hrvatskoj što u njezinu Nakladnome zavodu objavio sljedeće knjige: Osporeni govor ili Egzotika svakodnevnog (1970), Unutarnji rukopis. Opaska o hrvatskoj prozi (1972), Studije i portreti (1987), Izabrana djela (PSHK, knj. 157/1, 1991), Crni dossier. O zabranama u hrvatskoj književnosti (1992), Bogatstvo vrta. Studija o književnom djelu Antuna Šoljana (1993), Politika hrvatske književnosti i književnost hrvatske politike (1998).


Branimir Donat preminuo je 15. travnja 2010. u Zagrebu.