Dragutin Hirc

Dragutin Hirc, prirodoslovac, botaničar i zoolog, planinar i putopisac, rođen je 6. travnja 1853. u Zagrebu. Nakon završene učiteljske škole u rodnome gradu 1873. postaje učiteljem najprije u Lukovdolu, a od 1875. u Sisku, Bakru, Lepoglavi, Osijeku te, na kraju, i u Zagrebu.

Godine 1892. počinje studij botanike u Grazu, a 1896. dodijeljen je Botaničko-fiziološkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu na usavršavanje iz botanike.

Godine 1901. postaje pristavom u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a godine 1908. imenovan je glavnim učiteljem muške učiteljske škole i botaničarem u Botaničko-fiziološkom zavodu.

Umirovljen je godine 1918., a 1. svibnja 1921. umire u Zagrebu, gdje je i sahranjen.

Bavio se prirodoslovnim istraživanjima, ponajviše flore i faune istarsko-kvarnerskoga krša, ali i geografijom te speleologijom.

Vrijedna je njegova herbarska zbirka, jedna od temeljnih zbirki herbarija Botaničkoga zavoda Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta.

Sabrao je i vrijednu zbirku mekušaca (sada u Zoološkom muzeju u Zagrebu).

Glavno njegovo florističko djelo Revizija hrvatske flore ostalo je nedovršeno.

S Hinkom Hranilovićem pokrenuo je i uređivao od 1900-1904. petnaest svezaka Zemljopisa Hrvatske, a potom sam nastavlja i izdaje Prirodni zemljopis Hrvatske supotpisujući Hranilovića.

Objavio je više od tisuću znanstvenih, znanstvenopopularnih i stručnih članaka, kao i putopisnih i pedagoških tekstova u časopisima "Napredak" (1875-78., 1880-81., 1883., 1885-86., 1895), "Vijenac" (1875., 1877., 1881., 1896., 1898), "Obzor" (1878., 1880., 1887., 1905., 1907., 1910), "Galeb" (1879-80), "Narodne novine" (1880., 1883-84., 1886-89., 1891-95., 1897-1900., 1902-03., 1910-16), "Österreichisches botanische Zeitscrift" (Beč 1880), "Verhandlungen der Zoologisch-botanischen Gesellschaft" (Beč 1880., 1886), "Hrvatska vila" (1881-82., 1884-85), "Pozor" (1882-84., 1886., 1888), "Rad JAZU" (1884., 1889., 1896., 1903-13), "Šumarski list" (1885., 1889., 1891., 1897-1903), "Pobratim" (1890-92., 1895-97., 1899., 1902-03), "Glasnik Hrvatskoga naravnoslovnoga (prirodoslovnoga) društva" (1894., 1909-10., 1917), "Lovačko-ribarski vjesnik"(1896., 1908), "Nada" (1897., 1900), "Nastavni vjesnik" (1897), "Hrvatski planinar" (1898-1903), "Preporod" (1898-99), "Prosvjeta" (1900-07), "Hrvatska" (1908., 1915-16., 1918), "Jutarnji list" (1913., 1920), "Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH" (Sarajevo 1914), "Prirodoslovna istraživanja JAZU" (1917).

Planinarstvom se bavio više od pola stoljeća, obišavši gotovo sve gore u Hrvatskoj, prikupljajući i proučavajući Roru i faunu. O svojim je putovanjima vodio precizan dnevnik Moji puti, koji je ostao neobjavljen.

Bio je član Hrvatskoga planinarskog društva od 1883. te prvi urednik njihova glasila "Hrvatski planinar" 1898-1903.

Njemu u čast nekoliko je biljnih i životinjskih vrsta nazvano njegovim imenom, primjerice: Campanula hirciana, Erigeron hircianus, Rosa hirciana, Helix hircii, kao i planinarska kuća na Bijelim stijenama.

Knjige su mu raskošno opremljene i ilustrirane crtežima češkog slikara i šumara Václava Anderlea.

Objavljena djela: Putopisi, Bakar 1878., Slike iz hrvatske cvjetane, Zagreb 1880., Hrvatsko primorje, Zagreb 1891. (pretisak Rijeka 1993. i 1996), Lijepa naša domovina, 1-2, Zagreb 1891-1893., Vodič kroz grad Zagreb, zagrebačku okolinu i jubilarnu izložbu, Zagreb 1891., Gorski kotar, Zagreb 1898. (pretisak Rijeka 1993. i 1996), Lika i Plitvička jezera, Zagreb 1900. (pretisak Rijeka 1996), Zemljopisni i narodnopisni opis kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (suautor), Zagreb 1900., Prirodni zemljopis Hrvatske (suautor), Zagreb 1905., Iz života i književnog rada, Zagreb 1916.

Opširniji tekst koji jedini, i na jednom mjestu, donosi sve relevantne podatke o Hirčevu životu i djelu možete pročitati ovdje.