Zlatko Vince

Jezikoslovac i kroatist, rođen 10. siječnja 1922. u Đakovu. Završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Travniku, diplomirao narodni jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1945). Studirao je također ruski i francuski jezik te narodnu povijest. Doktorirao disertacijom Značenje Frana Kurelca kao jezikoslovca (1958).

Radio je kao srednjoškolski profesor i knjižničar u Pazinu i Puli (1951-1956) i kao asistent na Filozofskome fakultetu u Zadru (1956-1961), na kojemu je jedan od organizatora slavističkoga studija. Od 1961. do 1969. radi u Akademijinu Institutu za jezik, a  od 1970. do umirovljenja 1987. radi na Filozofskome fakultetu u Zagrebu  kao predavač hrvatskoga jezika kao općega predmeta (od 1979. u zvanju redovitoga profesora). Kao gostujući lektor i gostujući profesor boravio je na sveučilištima u Kielu i Kölnu.

Autor je opsežnog i vrijednog znanstvenog opusa o hrvatskoj kulturnoj i jezikoslovnoj prošlosti, posebice o prošlosti hrvatskoga književnog jezika i njegova razvoja u 19. stoljeću (niz monografija i dvjestotinjak raznovrsnih radova objavljenih u periodici). Među njegovim djelima izniman su odjek i utjecaj imali Jezični savjetnik s gramatikom (tzv. Zeleni Matičin savjetnik, 1971, napisan u suradnji sa Slavkom Pavešićem, Vidom Barac-Grum i Dragicom Malić), iznimno vrijedna sinteza Putovima hrvatskoga književnoga jezika. Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izvora (1978; drugo i treće  izdanje objavio Nakladni zavod Matice hrvatske 1990, 2002), »bez dvojbe najpotpunija i najbolja knjiga posvećena društvenoj, kulturnoj i političkoj povijesti hrvatskoga jezika« (Ivo Pranjković)  te monogorafija Ivan Broz (1992). Bio je pomoćni urednik Rječnika dviju Matice hrvatske i Matice srpske (1967) te suradnik na Dodacima Rječnika JAZU.

Preminuo je u Zagrebu 1. prosinca 1994.