Vlatko Pavletić

http://www.vlatkopavletic.com.hr/ osobna stranica Vlatka Pavletića

Akademik, sveučilišni profesor, teoretičar književnosti, esejist i kritičar, političar; od 1990. godine ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa; od 1992. godine član Zastupničkoga doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; od 1995. do 1999. predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske, a od 2000. potpredsjednik Hrvatskoga sabora. Od 2004. u mirovini.

Rođen je 2. prosinca 1930. godine u Zagrebu. Pučku školu (1937-1941) i gimnaziju (1941-1949) polazio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao (hrvatski jezik i književnost) 1955. i doktorirao s disertacijom Stablo Ujevićeve poezije, 1975. Radio je kao urednik u »Vjesniku«, direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1958-1960), glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965-1972). Uređivao je kulturnu rubriku »Omladinskog Borca«, zatim tjedni kulturni prilog »Vjesnika«, »Vjesnika u srijedu«, »Telegrama« i časopise »Izvor«, »Krugovi«, »Republika«, »Literatura« i »Kritika«; sve to u razdoblju od 1949. do kraja 1971. u neprestanom kontinuitetu.

U »Krugovima« je 1952. objavio esejistički manifest Neka bude živost čiji je naslov bezbroj puta citiran, kao i naslov članka iz 1953. Put zvan tolerancija.

Od 1960. docent, a potom redoviti profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao književnost jugoslavenskih naroda, velika djela svjetske književnosti i semiotiku književnosti.

U međuvremenu je godinu dana proveo u Parizu na studijskom boravku, a prethodno tri mjeseca u Italiji. Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjige Baudelaireovi cvjetovi zla i Djelo u zbilji, a prije toga - niz članaka, prikaza i intervjua objavljenih u tiskovnim medijima i na radiju o kazalištima i književnosti u Italiji.

Bio je član uredništva biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, a pokrenuo je i uređivao »Arion« - integralnu biblioteku poezije - prvi put u nas, s autentičnim glasom pjesnika na gramofonskoj ploči, knjižnicu temeljnih djela kulture »Prometej« i seriju »Zlatna knjiga« u Matici hrvatskoj, gdje je osim toga uredio nekoliko stotina knjiga naših i stranih pisaca od 1964. do 1972. Glavni je urednik fundamentalnih knjižnica »Stoljeća hrvatske književnosti« i »Vrhovi svjetske književnosti« (ove posljednje naprasno ukinute za vrijeme ministrovanja Bože Biškupića). Sastavio je kritičke panorame, preglede i antologije: »Hrvatska moderna«, Sarajevo, 1960., »Život pod reflektorima« (antologija suvremene hrvatske drame), Zagreb 1961., »Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata«, Beograd 1963., »Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća«, Zagreb 1965., »Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva«, Zagreb 1970., 1971. i 1990. Pokrenuo je i u dugom razdoblju uređivao biblioteku »Ključ za književno djelo« u Školskoj knjizi.

Članom DHK postao je 1951. godine kad je bio i tajnik društva. Član je Matice hrvatske i PEN kluba, a od 1987. također član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je šest godina bio potpredsjednik, a prije toga tri godine tajnik Razreda za književnost. Godine 1997. dobio je počasnu diplomu Bugarske akademije znanosti. Pojedini su mu tekstovi prevedeni na poljski, ruski, češki, bugarski, engleski i francuski jezik.

Od 1965. do 1967. bio je član Gradskog komiteta SK Zagreb ali je izbačen iz Komiteta i partije kao hrvatski nacionalist zbog Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika kojoj je jedan od sastavljača.

Godine 1972. uhićen je sa skupinom dužnosnika Matice hrvatske (Tuđman, Đodan, Veselica, Gotovac i dr.) i zatim osuđen na godinu i pol strogog zatvora kao hrvatski nacionalist, zbog »pokušaja rušenja i promjene državnog uređenja«.

Kao spomen na taj zloguki dan osnovao je s kolegama, suborcima i utamničenicima udrugu »11. siječnja 1972.« čiji je prvi predsjednik izabran na četiri godine.

Od 1990. obnaša niz političkih i kulturnopolitičkih dužnosti; uz ostalo je bio umjetnički direktor »Jadran filma« i zamjenik predsjednika Vijeća za telekomunikacije. Od 1995. do 2000. godine član je Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice.

Za svoj je dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio nagrađivan. Nosilac je niza najviših državnih odlikovanja, a 2003. mu je dodijeljena nagrada »Zlatni grb« štojuje utemeljio Hrvatski sabor za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije.

Važnija su mu djela: Zvekir u ruci, Zora, Zagreb 1953.; Sudbina automata, Društvo književnika, Zagreb 1955.; Kako su stvarali književnici, Školska knjiga, Zagreb 1956., 1959.; Hrvatski književni kritičari I-II, Školska knjiga, Zagreb 1958.; Trenutak sadašnjosti, NIP, Zagreb 1960.; Ivan Cankar, Skopje 1961.; Analiza bez koje se ne može, Zora, Zagreb 1961.; Drame Iva Vojnovića Ekvinocij, Dubrovačka trilogija, Školska knjiga, Zagreb 1962.; Goran njim samim, Suvremena škola, Beograd 1963.; Tin Ujević, Rad, Beograd 1966.; Protivljenja, Znanje, Zagreb 1970.; Protiv barbarokracije, Nakladni zavod Marko Marulić, Split 1971.; Djelo u zbilji, Naprijed, Zagreb 1971.; Ujević u raju svoga pakla, Liber, Zagreb 1978. i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1997.; Obuzdani gnjev, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1978., 1998.; Eseji i kritike, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1982.; Svjedok apokalipse, August Cesarec, Zagreb 1983.; Ključ za modernu poeziju, Globus, Zagreb 1986.; Klopka za naraštaje, Naprijed, Zagreb 1978.; Muški život, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad-Osijek; Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. i 1996.; Zagonetka bez odgonetke, Mladost, Zagreb 1987.; O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim, Svjetlost, Sarajevo 1987.; Kako čitati poeziju, Školska knjiga, Zagreb 1988,; Poetizacija životnih običnosti. Globus, Zagreb 1991,; Baudelaireovi cvjetovi zla, Školska knjiga, Zagreb 1993.; Kako razumjeti poeziju, Školska knjiga, Zagreb 1995.; Tajna radne sobe, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1995.; Misaono osjećanje mjesta, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1995.; Kritički medaljoni, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1996.; Ujević u raju svoga pakla, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1997.; Obuzdani gnjev, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1998.; Otvorena poetika Tina Ujevića, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1998.

Osim spomenutih djela, čuva još brojne izreske iz novina i časopisa sa svojim prilozima koje još nije svrstao niti skupio u knjigama.

Vlatko Pavletić preminuo je u Zagrebu 19. srpnja 2007.