Branko Fučić

Branko Fučić, povjesničar umjetnosti i kulture, znanstvenik i esejist, stručnjak za srednjovjekovno zidno slikarstvo Istre i hrvatsko-glagoljsku baštinu, rođen je 8. rujna 1920. u Dubašnici, koja se danas naziva Bogovići.

Međutim, Branko Fučić svoje je rodno mjesto uvijek radije nazivao starim imenom, jer je ono i zasvjedočeno u spomenicima od srednjega vijeka do današnjega doba. A ovo novo naselje tek se počelo razvijati u 19. stoljeću, napose nakon što je Crkva sv. Apolinara prenesena sa staroga groblja te podignuta u novom mjestu, tada još selu.

U neposrednoj je blizini mjesta i Malinska, nekoć ribarsko naselje, ali Fučića je uvijek više privlačio Porat, Samostan trećoredaca u koji je od ranoga djetinjstva svraćao.
Nakon mature studij je započeo na Akademiji likovnih umjetnosti, ali ga je uskoro nastavio na Filozofskom fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta te 1944. diplomirao povijest umjetnosti s kulturom, klasičnu arheologiju, nacionalnu i opću povijest, kao i talijanski jezik te pomoćne povijesne nauke.

Već kao srednjoškolac objavljivao je pjesme, a uvršten je i u poznatu zbirku pjesama Lirika hrvatskih sveučilištaraca. Nekoliko je njegovih pjesama objavljeno u talijanskom prijevodu, u zbirci II melograno, koju je priredio i pjesme na talijanski jezik preveo Luigi Salvini (1942).

Nakon završetka rata postaje asistentom u Konzervatorskom zavodu u Zagrebu (1945-1947), a zatim u Historijskom institutu JAZU (1949-1952), a od 1952. asistent je, zatim stručni i znanstveni suradnik u Jadranskom institutu u Rijeci. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani tezom »Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri«.

Na svom je životnom putu Branko Fučić stekao brojne učitelje, suradnike i učenike. Učitelji, koje je često s osjećajem zahvalnosti spominjao su: Vinko Premuda, Vjekoslav Štefanić, Josip Hamm, Miho Barada, France Stele i Vladimir Mošin, a suradnici: Danilo Klen i Vanda EkI, Mijo Mirković (Mate Balota), Josip Turčinović, Želimir Janeš, Eduard Hecigonja, Marija Pantelić, Anica Nazor, Nenad Gattin. Spominje, dakako, i svoje učenike s kojima je putovao po Istri, Krku ili Cresu: Anđelko Badurina, Josip Bratulić, Milan Mihaljević, Anton Hek, Stjepan Damjanović, Darko Deković i mnogi drugi, stari i mladi glagoljaši.

Bio je redovni član JAZU (danas HAZU) i dopisni član Slovenske akademije. Dobitnik je brojnih nagrada pa i znamenite Herderove nagrade, zatim Republičke nagrade za znanstveni rad, zatim za životno djelo, za popularizaciju znanosti, a bio je i doktor honoris causa Bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu, komendator reda Sv. Grgura Velikog.

Sve te brojne nagrade i priznanja, kao i ugled iznimnoga znanstvenika, stekao je ustrajnim radom, mnogim otkrićima fresaka i glagoljskih natpisa, napisanim knjigama, raspravama, esejima i predavanjima. Pisao je mnogo, lako i jednostavno, čak i znanstvene rasprave, jer je pred sobom uvijek zamišljao žive osobe kojima se obraća.

Umro je u Rijeci 31. siječnja 1999. a sahranjen je, prema izričitoj svojoj volji, na groblju u Dubašnici uz staru Crkvu sv. Apolinara.

Objavio je sljedeće naslove:
Najstariji glagoljski natpisi, [s. l., s. n.].
Istarske freske, Zora, Zagreb 1963.
Božje polje, Zagreb: [s. n., 1974]
Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb 1982.
Glagoljska epigrafika: kulturno-historijski vidovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982.
Stara katedrala sv. Marije u Osoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985.
Glagoljski lapidarij u Valunu (na hrv., tal. i njem. jeziku), Turističko društvo - Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Valun - Pazin 1988.
Apsyrtides, Narodno sveučilište i Turistička zajednica, Mali Lošinj 1990. i 1995.
Vincent iz Kastva, Kršćanska sadašnjost - Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Zagreb - Pazin 1992.
Drivenik, Društvo imena Isusova, Drivenik 1995.
Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice, Ivan Lesica, Njivice 1996.
Vid Omišljanin, Općina Omišalj - Grad Buzet - Katedra Čakavskog sabora, Omišalj - Buzet - Roč 1996.
Terra incognita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997., 1998. i 2001.
Fraške, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1999. i 2000.
Majstor Albert iz Konstanza u Brseču, Jesenoviku, Lovranu, Pazu i Plominu, Razred za likovne umjetnosti HAZU - Udruga Jenio Sisolski, Zagreb - Brseč 2000.

Više o Fučićevu stručnom i znanstvenom radu možete pročitati na:
http://www.hart.hr/pdf/r23/23-In%20memoriam.pdf