Mate Šimundić

Mate Šimundić, sveučilišni profesor i jezikoslovac, rođen je 6. studenoga 1928. u župi Lovreć-Opanci nedaleko od Imotskoga.

Godine 1941. upisuje se u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Širokome Brijegu, ali se ubrzo obitelj zbog rata seli u Vrpolje pa školovanje nastavlja u Slavonskome Brodu i Osijeku, gdje je godine 1949. i maturirao.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1953. hrvatski jezik i slavistiku, a 1965. i doktorirao s temom Govor Imotske krajine i Bekije, što je godine 1971. i tiskana u nakladi Akademije nauka Bosne i Hercegovine.

Odsluživši vojni rok, zbog svojih nacionalnih uvjerenja, odslužio je i devetomjesečnu zatvorsku kaznu, a te su ga neprilike pratile u Hrvatskoj sve do utemeljenja vlastite nam države.

Zbog toga se, nakon rada u školama rodnoga Lovreća, Đakova i, u razdoblju od 1960-1966., na Klasičnoj gimnaziji u Splitu, trajno preselio u Maribor.

Tako je od godine 1966. pa sve do umirovljenja profesor na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, gdje je predavao hrvatski jezik, dijalektologiju i povijesnu gramatiku. Objavio je dvjestotinjak stručnih i znanstvenih radova o jeziku i onomastici, a neki od njih prevedeni su na ruski, slovački, njemački, engleski i albanski jezik.

I sam je prevodio, uglavnom poeziju, s više slavenskih jezika.

Početkom devedesetih godina razvija plodnu i raznovrsnu suradnju u domovini, napose u književnim časopisima »Dometi«, »Hrvatska obzorja« i »Marulić«, a sudjelovao je i u brojnim znanstvenim skupovima o jeziku i oko jezika.

Za svoj znanstveni rad odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a primio je i godišnju nagradu Splitsko-dalmatinske županije godine 1998.

Umro je 27. srpnja 1998. u 70. godini života u Radenskim Toplicama nedaleko od Maribora, gdje se oporavljao nakon operacije srca. Sahranjen je na groblju u rodnome Lovreću.

Objavio je sljedeće naslove: Govor Imotske krajine i Bekije, ANBiH, Sarajevo 1971. Rječnik osobnih imena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1988., Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku, Barka, Zagreb 1994., Đakovštinska toponimija, Ogranak Matice hrvatske, Đakovo 1995.,a posthumno mu je tiskana knjiga Hrvatski smrtni put, Ogranak Matice hrvatske, Split 2001.