Rječnik osobnih imena

Pitali ste roditelje, rodbinu, kumove i susjede za podrijetlo i značenje svojega imena? Koje i kakvo ćete ime dati vlastitomu djetetu? Pitali ste i profesore u školi, na fakultetu? Nitko ne zna, ali svi upućuju na onaj rječnik u kojem se nalaze sva imena.

U vrijeme kada je prvi put otisnut (1988), u izdanju Nakladnoga zavoda Matice hrvatske, Šimundićev Rječnik osobnih imena stekao je status obvezne kućne knjige, poput, primjerice, Klaićeva Rječnika stranih riječi. Petnaest godina mukotrpna teorijskog i terenskog rada autor je posvetio rječniku koji je opsegom obilato nadmašio slične svjetske imenare čemu je pomogla i činjenica da u hrvatskome jeziku vlada veliki smisao za izvođenje ili derivaciju, pa se na svako temeljno ime prosječno pojavljuje još deset izvedenih. Tako je od rječnika sa devet tisuća temeljnih imena nastao desetorostruko opsežniji imenar u kojemu je znanstveno najintrigantniji Šimundićev etimologijski rad: ne preuzimajući već gotova i standardna rješenja iz svjetske etimološke literature, Šimundić je ponudio mnoštvo novih i jedinstvenih rješenja za podrijetla, povijest i značenje pojedinih osobnih imena.