Navigacija
Matica hrvatska
Izdavaštvo
Zbivanja
- Najave
- Izvješća
- Mladi glazbenici
- Filozofska škola
- Komunikološka škola
- Medijski susreti
- Knjižara
- Galerija
EU Projekt
Autori
Maja Bošković-Stulli
Akademkinja Maja Bošković-Stulli rodila se 9. studenoga 1922. u Osijeku, odakle je obitelj uskoro preselila u Zagreb. Gimnaziju završava godine 1941. u Zagrebu, kad mora prekinuti školovanje. U ratu je zbog rasnih progona izgubila obitelj - roditelje i sestru, a ona je dočekala kraj rata u partizanima. Studira slavistiku u Zagrebu, Kazanu, Sankt Petersburgu (tada Lenjingradu) i Beogradu. U tadašnjemu Lenjingradu susrela je 1947. profesore Marka Azadovskog i Vladimira Proppa. Propp je netom bio objavio svoju odmah osuđenu knjigu Povijesni korijeni bajke. Ta knjiga, uz također osuđene rasprave Azadovskoga o bajkama i ruskoj književnosti bitno su utjecale na autoričin izbor buduće profesije - istraživanje folklorne (usmene) književnosti.
Nakon diplome vraća se u Zagreb i zapošljava se najprije u Jadranskome institutu, a od 1952. u Institutu za narodnu umjetnost (sada Institut za etnologiju i folkloristiku). Doktorirala je 1962. u Zagrebu. Bavi se usmenom književnošću: boravi na terenu među kazivačima, teorijski razrađuje pitanja usmenih priča u europskim i svjetskim konstelacijama, piše o folklornim vrstama i stilovima, o urbanim i ruralnim tradicijama, o odnosima između usmene i pisane književnosti Od god. 1962. do 1972. bila je ravnateljica Instituta za etnologiju i folkloristiku, te niz godina glavna urednica a zatim članica uredništva časopisa Narodna umjetnost. Suizdavač je međunarodnoga časopisa Fabula i počasna članica međunarodne udruge »Folklore Fellows« pri Finskoj akademiji. Primila je više priznanja: za životno djelo nagradu »Božidar Adžija« te nagradu "Antun Barac«, uz to međunarodnu Herderovu nagradu u Beču, a u Palermu nagradu »G. Pitré - S. Salomone-Marino«. Članica je Hrvatskog etnološkog društva i Matice hrvatske te inozemnih znanstveno-stručnih društava International Society for Folk Narrative Research, udruge "Folklore Fellows" pri Finskoj akademiji znanosti te Etnografskoga društva pri bivšoj Čehoslovačkoj akademiji. Od 2000. redoviti je član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavila je više knjiga o usmenoj književnosti: Narodna predaja o vladarevoj tajni, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1967.; Usmena književnost. Izbor studija i ogleda, Školska knjiga, Zagreb 1971.; Usmena književnost (u: Povijest hrvatske književnosti, 1), Liber, Zagreb 1978.; Usmena književnost nekad i danas, Prosveta, Beograd 1983.; Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, NZMH, Zagreb 1984.; Pjesme, priče, fantastika, NZMH i Zavod za istraživanje folklora, Zagreb 1991.; Priče i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze, Matica hrvatska, Zagreb 1997., 2006.; O usmenoj tradiciji i o životu, Konzor, Zagreb 1999., 2002.; Od bugarštice do svakidašnjice, Konzor, Zagreb 2005.
Pripremila je nekoliko zbirki pripovijedaka i pjesama iz hrvatskih krajeva, najvećim dijelom vlastitih zapisa i snimaka: Istarske narodne priče, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1959.; Narodne pripovijetke (Pet stoljeća hrvatske književnosti), MH-Zora, Zagreb 1963.; Narodne epske pjesme 2 (Pet stoljeća hrvatske književnosti), MH-Zora, Zagreb 1964.; Kroatische Volksmärchen, Diisseldorf-Koln 1975. i München 1993.; Šingala mingala. Usmene pripovijetke, Znanje, Zagreb 1983.; Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, Čakavski sabor, Pula-Rijeka 1986.; U kralja od Norina. Priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve, Galerija »Stećak« Klek, Metković-Opuzen 1987.; Žito posred mora. Usmene priče iz Dalmacije, Književni krug Split, Split 1993.; Usmene pripovijetke i predaje (Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb 1997.; Priče, pjesme, običaji iz Peroja, HCDP »Croatica-Montenegrina«, Osijek 2006.
Priredila je za tisak zbirku pjesama svoje pokojne sestre Magde pod nazivom Obruč, Židovska općina Zagreb, Zagreb 1997., te knjige pokojnoga supruga Bernarda Stullija: Židovi u Dubrovniku, Jevrejska općina Zagreb, NZMH, Kulturno društvo »Miroslav Šalom Freiberger«, Zagreb 1989. i Studije iz povijesti Dubrovnika, Konzor, Zagreb 2001.
Maja Bošković-Stulli preminula je u Zagrebu 14. kolovoza 2012.
Opširniju autoričinu biobibliografiju možete pronaći na stranicama HAZU.
Nakon diplome vraća se u Zagreb i zapošljava se najprije u Jadranskome institutu, a od 1952. u Institutu za narodnu umjetnost (sada Institut za etnologiju i folkloristiku). Doktorirala je 1962. u Zagrebu. Bavi se usmenom književnošću: boravi na terenu među kazivačima, teorijski razrađuje pitanja usmenih priča u europskim i svjetskim konstelacijama, piše o folklornim vrstama i stilovima, o urbanim i ruralnim tradicijama, o odnosima između usmene i pisane književnosti Od god. 1962. do 1972. bila je ravnateljica Instituta za etnologiju i folkloristiku, te niz godina glavna urednica a zatim članica uredništva časopisa Narodna umjetnost. Suizdavač je međunarodnoga časopisa Fabula i počasna članica međunarodne udruge »Folklore Fellows« pri Finskoj akademiji. Primila je više priznanja: za životno djelo nagradu »Božidar Adžija« te nagradu "Antun Barac«, uz to međunarodnu Herderovu nagradu u Beču, a u Palermu nagradu »G. Pitré - S. Salomone-Marino«. Članica je Hrvatskog etnološkog društva i Matice hrvatske te inozemnih znanstveno-stručnih društava International Society for Folk Narrative Research, udruge "Folklore Fellows" pri Finskoj akademiji znanosti te Etnografskoga društva pri bivšoj Čehoslovačkoj akademiji. Od 2000. redoviti je član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavila je više knjiga o usmenoj književnosti: Narodna predaja o vladarevoj tajni, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1967.; Usmena književnost. Izbor studija i ogleda, Školska knjiga, Zagreb 1971.; Usmena književnost (u: Povijest hrvatske književnosti, 1), Liber, Zagreb 1978.; Usmena književnost nekad i danas, Prosveta, Beograd 1983.; Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, NZMH, Zagreb 1984.; Pjesme, priče, fantastika, NZMH i Zavod za istraživanje folklora, Zagreb 1991.; Priče i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze, Matica hrvatska, Zagreb 1997., 2006.; O usmenoj tradiciji i o životu, Konzor, Zagreb 1999., 2002.; Od bugarštice do svakidašnjice, Konzor, Zagreb 2005.
Pripremila je nekoliko zbirki pripovijedaka i pjesama iz hrvatskih krajeva, najvećim dijelom vlastitih zapisa i snimaka: Istarske narodne priče, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1959.; Narodne pripovijetke (Pet stoljeća hrvatske književnosti), MH-Zora, Zagreb 1963.; Narodne epske pjesme 2 (Pet stoljeća hrvatske književnosti), MH-Zora, Zagreb 1964.; Kroatische Volksmärchen, Diisseldorf-Koln 1975. i München 1993.; Šingala mingala. Usmene pripovijetke, Znanje, Zagreb 1983.; Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, Čakavski sabor, Pula-Rijeka 1986.; U kralja od Norina. Priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve, Galerija »Stećak« Klek, Metković-Opuzen 1987.; Žito posred mora. Usmene priče iz Dalmacije, Književni krug Split, Split 1993.; Usmene pripovijetke i predaje (Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb 1997.; Priče, pjesme, običaji iz Peroja, HCDP »Croatica-Montenegrina«, Osijek 2006.
Priredila je za tisak zbirku pjesama svoje pokojne sestre Magde pod nazivom Obruč, Židovska općina Zagreb, Zagreb 1997., te knjige pokojnoga supruga Bernarda Stullija: Židovi u Dubrovniku, Jevrejska općina Zagreb, NZMH, Kulturno društvo »Miroslav Šalom Freiberger«, Zagreb 1989. i Studije iz povijesti Dubrovnika, Konzor, Zagreb 2001.
Maja Bošković-Stulli preminula je u Zagrebu 14. kolovoza 2012.
Opširniju autoričinu biobibliografiju možete pronaći na stranicama HAZU.
