Lelja Dobronić

Povjesničarka umjetnosti Lelja Dobronić (Zagreb, 1920-2006), kćer skladatelja Antuna i supruga filozofa Pavla Vuka-Pavlovića, diplomirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu  povijest umjetnosti i kulturu s klasičnom arheologijom, te nacionalnu i opću povijest (1943). Doktorirala je 1946. Radila je kao voditeljica muzejskih zbirki u nizu zagrebačkih ustanova (Gipsoteka, Muzej grada Zagreba, Zavod za zaštitu spomenika kulture, Muzejski dokumentacijski centar) te kao ravnateljica Povijesnoga muzeja Hrvatske (1967-1980) u kojem je dočekala i umirovljenje u zvanju znanstvene savjetnice.

Njezina povijesno-umjetnička i muzeološka istraživanja te briga za kulturnu baštinu, povijest, graditeljstvo i izgradnju Zagreba, poglavito u XIX. stoljeću (B. Felbinger, J. Jambrišak, F. Klein i dr.) urodili su značajnim i  obimnim znanstvenim opusom (oko 500 bibliografskih jedinica). Objavila je četrdeset autorskih knjiga, među kojima su neke stekle popularnost i kod šire čitalačke publike: Zagreb (1985),  Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas (1986), Biskupski i kaptolski Zagreb (1991), Slobodni i kraljevski grad Zagreb (1992), Renesansa u Zagrebu (1994), publicirala je i izvornu građu (Povijesni spomenici grada Zagreba, sv. XIX. do XXIII., 1953–2004). Bila jedugogodišnja vjerna suradnica Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža za čija je izdanja napisala više od 200 enciklopedijskih i leksikonskih natuknica.