Ξενοφῶν Ksenofont

Grčki pisac (Atena, oko 430 – Korint, oko 355. pr. Kr.). Iako rodom Atenjanin, bio je protiv atenske demokracije i prijatelj i učenik Sokratov, pa kada je Sokrat pogubljen, postao je najamnim ratnikom neprijatelja Atenjana Kira Mlađega. Napisao je povijesna djela, od kojih su najvažnija Anabaza (Kyru anabasis) i Povijest helenska (Hellēnika), filozofske rasprave Uspomene na Sokrata (Apomnēmoneumata Sōkratus) i Gozba (Symposion) i svojevrsni odgojnoobrazovni roman Kirupedija (Kyru paideia).

Kao povjesničar uveo je u izlaganje portrete osobe, a u filozofskim spisima nije originalni mislilac, nego pokušava povezati Sokratovo učenje sa spartanskom političkom organizacijom. Osporavan je tako kao filozof, no zbog preglednog i jasnog izlaganja svi su njegovi spisi cijenjeni kao uzorna jednostavna proza. U Kirupediji lik je vladara obrađen u smislu piščevih nazora o religiji, etici i politici, a zbog slobodne književne obrade često se, osobito u starijoj znanosti o književnosti, smatrao jednim od prvih romana europske povijesti književnosti. I iako su razlike između Ksenofontova djela i novijeg europskog romana vrlo velike, opsežna književna obrada jednog lika i njegovog odgoja i nazora u znatnoj je mjeri utjecala i na kasniji razvoj europske književnosti (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 265).