Josip Lisac

Hrvatski jezikoslovac, rođen 1950. u Turnima kod Delnica, u Gor­skome kotaru. Na Filozofskome fakultetu u Zadru završio je 1974. studij kroatistike i filozofije. Doktorirao je na istome fakultetu 1986. disertacijom o goranskim kajkav­skim govorima. Ondje i radi, od 1978. kao asistent, od 1987. kao docent, od 1989. kao izvanredni profesor, od 1997. kao redoviti profesor, od 2002. redoviti profesor u trajnom zvanju na Sveučilištu u Zadru. Predavao je ili predaje na više poslijediplomskih studija iz lingvistike; niz godina bio je voditelj poslijedi­plomskog studija jezikoslovlja na Sveučilištu u Zadru. Na tom je sveučilištu bio prvi pročelnik Odjela za kroatistiku i slavistiku. Od 2004. član je suradnik Hrvatske akademi­je znanosti i umjetnosti. Osnovni mu je znanstveni interes dijalektologija i povijest hrvatskoga jezika. Radio je na vi­še međunarodnih projekata iz lingvističke geografije.

Objavio je više stotina znanstvenih radova, među njima i više knjiga. Glavna su mu djela Hrvatski dijalekti i je­zična povijest (Zagreb 1996), Hrvatski govori filolozi pisci (Zagreb 1999., Nagrada HAZU za područje filoloških znanosti), Hrvatska dijalektologija I: hrvat­ski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja (Zagreb 2003), Faust Vrančić i drugi (Šibenik 2004), Hrvatski jezik i njegovi proučavatelji (Split 2004), Tragom zavičaja: delnički govor i govor Gornjih Turni u svjetlosti goranskih kajkavskih govora (Split 2006), Hrvatska dijalektologija II: čakavsko nar­ječje (Zagreb 2009), Dvije strane medalje: dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku (Split 2012), Dijalektološki i jezičnopovijesni ogledi (Zagreb 2016).

Surađivao je i surađuje u časopisima u nas i u inozem­stvu. Glavni je i odgovorni urednik časopisa »Croatica et Slavica Iadertina« i »Zadarske smotre«, član uredništva »Čakavske riči« i edicije Stoljeća hrvatske književnosti. Bio je jedan od članova uredništava Povijesti hrvatskoga jezika (od knj. II‒IV).

Sudjelovao je u radu velikog broja znanstvenih skupo­va i objavljivao u mnogim zbornicima radova. Pripremao je za tisak djela hrvatskih pisaca i hrvatskih filologa (Faust Vrančić, Jakov Pletikosa, Vinko Nikolić, Stjepan Ivšić, Blaž Jurišić, Mate Hraste, Dalibor Brozović itd.); u surad­nji sa s. Terezijom Zemljić objavio je kroniku šibenskih franjevki, Knjigu od uspomene.  

Dugogodišnji je član suradnik HAZU, te redoviti član Matice hrvatske i član uredništva njezine temeljne edicije Stoljeća hrvatske književnosti (za koju je priredio djela Blaža Jurišića, Mate Hraste i Dalibora Brozovića), a bio je i Matičinim odbornikom (2010‒2014).