Izabrana djela II.

Nakon Šegedinovih romana objavljenih u prvoj knjizi njegovih izabranih djelala, druga knjiga obuhvaća izbor pripovijesti iz Šegedinovih zbirki Mrtvo more (1953), Na istom putu (1963), Orfej u maloj bašti (1964), Sveti vrag (1966), Izvještaj iz pokrajine (1969), Tišina (1982), Licem u lice (1987), Pričanje (1991) i Svijetle noći (1993).

O Šegedinovu djelu i njegovoj ulozi u hrvatskoj književnosti općenito, priređivač knjige, književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja napisao je sljedeće: »Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti. Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama. Na taj se način eksplicitnom i imanentnom poetikom suprotstavljao vladajućem monističkom umu, dekonstruirajući ga istodobno. Jednako je reagirao kao predstavnik angažirana intelektualca malog naroda kome je prijetilo povijesno utrnuće, bivajući ujedno savjest i svijest svojega vremena, pa mu uz vrijednost treba priznati smjelost i hrabrost«.