Izabrana djela I.

U prvome svesku Izabranih djela Petra Šegedina priređenih za Matičinu ediciju Stoljeća hrvatske književnosti, objavljeni su prvi Šegedinovi romani: Djecja božja (1946) i Osamljenici (1947). Riječ je o ponajboljim proznim ostvarenjima objavljenim neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, o romanima koji su do temelja uzdrmali tadašnji vladajući socrealistički koncept razvoja hrvatske književnosti.

O Šegedinovu djelu i njegovoj ulozi u hrvatskoj književnosti općenito, priređivač knjige, književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja napisao je sljedeće: »Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti. Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama. Na taj se način eksplicitnom i imanentnom poetikom suprotstavljao vladajućem monističkom umu, dekonstruirajući ga istodobno. Jednako je reagirao kao predstavnik angažirana intelektualca malog naroda kome je prijetilo povijesno utrnuće, bivajući ujedno savjest i svijest svojega vremena, pa mu uz vrijednost treba priznati smjelost i hrabrost.«