Glazba osjenjena politikom

Knjiga Blažekovićevih studija donosi pregršt zanimljivih, slabo poznatih arhivskih podataka, donosi jednu posve neslućenu sliku socijalne dimenzije povijesti hrvatske glazbe. U tu slabo poznatu građu, sada su konačno unijeta svježa komparatistička razmišljanja. Glazba osjenjena politikom može se čitati i kao osobni arhivistički bedeker Zdravka Blažekovića, zagrebačkog đaka i danas vrijednog člana najkonkurentnije američke muzikološke zajednice. Ovoj knjizi, da joj autor nije toliko samozatajan i skroman, mogli bismo kao moto pridodati Držićeva stihove: 'Tko doma ne sidi i ne haje truda / po svietu taj vidi i nauči svih čuda' (Ennio Stipčević,  Vjesnik).


Knjiga petnaest glazbeno-povijesnih, kulturno-socioloških i poredbenih studija o glazbenoj povijesti Zagreba i Zadra od 17. do prve polovice 19. stoljeća, te o glazbenome životu Zagreba od 1860. do 1883. godine. Osim već poznatih činjenica o tim temama, prvi se put u hrvatskoj muzikološkoj literaturi analiziraju odnosi i veze između glazbenoga života i političkih prilika u Hrvatskoj u 19. stoljeću.

Pokazuje se, posebice na primjeru Zagreba šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, da su političke prilike i socijalna struktura nositeljâ glazbenoga života direktno utjecale na glazbeni život: od spontanih glazbenih događanja na trgovima i ulicama pa sve do određivanja programâ koncerata, popularnosti određenih glazbenih formi, sadržaja opernih libreta i novčanoga podupiranja glazbenih institucija i društava iz saborske blagajne. Autorov je zaključak kako je politički angažirana glazba bila izrazito popularna u vrijeme ograničavanja građanskih sloboda i izražavanja nacionalnih osjećaja, a da je za vrijeme liberalnijih vlada nacionalne osjećaje zamijenio slobodni razvitak glazbenoga života, utemeljen na estetskim kriterijima.