Antonio Janigro

»Ako se kroz knjigu i provlači temeljno raspoloženje koje nije uvijek optimistično, kako smo navikli kod mnogih biografija velikih glazbenika, to ne ovisi samo o činjenici da je s Janigrovim odlaskom s pozornice otišao istinski velikan, nego i o uvelike realističnoj ocjeni onoga što glazbena scena nakon njega uspijeva i onoga što joj nedostaje«. Tim riječima u izvrsno napisanoj i dokumentiranoj biografiji Ulrich Bracher ukratko opisuje glazbeno i pedagoško značenje Antonija Janigra, čelista, dirigenta i pedagoga, talijanskog emigranta u Zagrebu, utemeljitelja i voditelja Zagrebačkih solista, glazbenika koji je uvelike oblikovao hrvatsku glazbenu scenu 20. stoljeća. Osobno poznavajući Janigra, cijeneći njegovo umijeće i glazbu, Bracher osvjetljava najvažnije silnice Janigrova života, smještajući njegov rad i djelo u kontekst vremena i prostora, u čemu Janigrova zagrebačka epizoda igra ključnu ulogu.