Sic transit

Zbirka putopisne proze o Francuskoj, Kini, Albaniji, Norveškoj, Susku i Konavlima, nastalih tijekom dvadesetak godina autorovih putovanja i zapisa o njima (1967-1990), u rasponu od novinarskog putopisa do novele.

Stijepo Mijović Kočan roden je u Đurinićima, 14. travnja 1940. Školovao se u rodnom selu, Grudi, Dubrovniku i Zagrebu, gdje je stekao doktorat iz književnosti.
Uz književni, novinarski i prosvjetni rad, profesionalni je filmski redatelj te je, najviše za Televiziju, ostvario desetke dokumentarnih, obrazovnih, feljtonističkih i igranih filmova (Posljednji klačinar, serija Život, a ne film, Prevlaka, ćaćina tamburica, kasnije istoimena knjiga, čime je započeo ciklus Moja priča o Hrvatskoj, Pređi rijeku ako možeš, scenarij, Baka Bijela, režija i scenarij, tv-drame Daksa, otok bumerang, Konavle Ż kultura kamena itd.). uz dvije fonografske režije, prema vlastitim prilagodbama Ilirae lira (LP Ż hrvatskog narodnog preporoda) te Gundulićeva Dubravka.
Objavio je sljedeće knjige: Ispovjedaonica (1969), Ja odozdo (1970), Ta riječ (1974), Izravno u stroj (1981), Sedmoglasnik (1982), Vijenac soneta (1982), Ono nešto (1986), Triptih u glavi (1988), Konavoski vez (1988), Kronike kritike jezik (1988), E da mi je (za djecu, 1991), Skupljena baština (hrestomatija suvremenoga hrvatskog pjesništva, 1993), Iznove starih majstora (1995), Prevlaka, ćaćina tamburica (1996), Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu (1998), Sonet vijencu... i Kati, naravno (2000). Monografiju Konavle (1984) napisao je uglavnom na osnovi sakupljenih znanstvenih i stručnih radova drugih autora.
Pokretač je Konavoskoga zbornika (1982), za što je prethodno valjalo osnovati Konavle, društvo za znanstvene i kulturne djelatnosti, s nekim drugim intelektualcima iz Konavala, da bi se zbornik i monografija mogli tiskati kao stanovit odgovor velikosrpskom svojatanju (vidi: Jovan Vukmanović, Konavli, SANU, 1980).
Suosnivač je Svetog Vlaha, fonda za spas Dubrovnika (1991); odaslao je u početku domovinskog rata u svijet, uz pomoć HINE, na desetke apela... Za sudjelovanje u obrani Dubrovnika odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata.
U nekim domaćim i stranim antologijama suvremenoga hrvatskog pjesništva i pjesništva za djecu i njegovih je naslova... Pojedini su mu radovi prevedeni na francuski, engleski, talijanski, ukrajinski, poljski, slovenski, makedonski, rumunjski, bugarski, albanski, madarski...
Sudionik je ili organizator i nekih znanstvenih skupova (npr. o A. Bonifačiću), tako da u više zbornika ima znanstvenih priloga te separata. U Matici hrvatskoj je od 1966, jedan od njezinih obnovitelja i član Upravnog odbora (1990).