Retorika postmoderne

Eseje i predavanja u ovoj knjizi napisao sam prigodno, no ipak držim da ih u nekoj mjeri povezuje problematika koja me zanimala osobito posljednjih godina, a koja se svodi na pokušaj objašnjenja razlike između modernizma i postmodernizma. Naslovna tri predavanja, koja čine sažeti okvir predavanja o postmodernizmu, a koja upravo držim na poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tako su zapravo pokušaj da se postmoderna ne određuje prema moderni samo kao završnica nego i kao svojevrsni postupni zaokret od ideala filozofije i znanosti prema idealu retorike. Druga dva predavanja, zatim, objašnjavaju ishodišta takvog stajališta zasnovanog na krizi, pa i kraju ukusa, a držao sam da se u tu cjelinu mogu uklopiti i prikazi teoretičara, Ortege, Levi-Straussa, Lotmana i Crocea, koji mi se čine vrlo važnima za moje izlaganje, pa i pisaca, Kafke, Becketta i Thomasa Manna, čija djela uvelike označuju prekretnicu prema postmodernizmu. Na kraju sam dodao i ogled o dramatizaciji jer se i u njemu na jednom pitanju razrađuje i problematika onoga duha vremena koji držimo da prožima postmodernu.


Naslov knjige, uzet prema prvim predavanjima, omogućuje ipak i neke primisli. Premda sam, naime, osobno sklon više kritici nego prihvaćanju onih ideala govora i mišljenja koji pripadaju postmoderni, ipak mi se čini da se ponešto od postmoderne retorike, čak shvaćene u užem smislu, pojavilo u mojim predavanjima, za razliku od načina izlaganja koji je ovdje prisutan u prikazima pisaca i teoretičara. Rekao bih tako da nas »plima postmoderne« nosi i onda kada pokušavamo »plivati prema pučini.
Milivoj Solar