Je li bilo zalúdu

Nova knjiga povjesničara starije hrvatske književnosti i sveučilišnoga profesora Milovana Tatarina okuplja dvadeset i put studija posvećenih hrvatskoj književnosti u Dubrovniku od 16. do 19. stoljeća, od kojih se većina u ovom izdanju objavljuje prvi put. Ranonovovjekovna književnost Dubrovnika najvažniji je segment nacionalne pa i uopće slavenskih književnosti u danom razdoblju, a studije Milovana Tatarina mahom su posvećene piscima kojima se u dosadašnjim proučavanjima nije poklanjala naročita pozornost. Autor u predgovoru knjizi naglašava: „Želio sam napisati knjigu u kojoj nema kanonskih pisaca. Naravno, nisam želio podrivati kanon, jer ne znam kako se to radi niti mislim da takvo što treba raditi. I dalje držim da je kanon lijep konstrukt, zgodan je i za kojekakva teorijska razglabanja, ali ni približno ne zrcali doba i odnose među piscima. Kanon je ono što se nama sviđa. Kanon je – riječima Svetozara Petrovića – stajalište sadašnjosti, a mene uzbuđuje stajalište prošlosti. Uostalom, ustrajavanje na kanonskim piscima čini nacionalnu književnost užom no što uistinu jest, zamagljuje njezinu raznolikost i šarolikost, kanon kakav smo postavili nemilosrdno baca u zaborav pjesnike silne za života, gura ih na periferiju.“

Povjesničar književnosti i sveučilišni profesor Davor Dukić u recenziji je istaknuo da knjiga Milovana Tatarina donosi značajan znanstveni doprinos u trima filološkim segmentima: u tekstološki stručnom kritičkom izdanju tekstova dubrovačke ranonovovjekovne književnosti, u detaljnom poetološkom opisu njezinih pojedinih žanrova te u pouzdanoj i relevantnoj književnopovijesnoj faktografiji. Prema mišljenju recenzenta, „ovo opsežno izdanje kapitalno je kroatističko djelo“.