Prekogroblje po Danteu

»'Nezamislivo je čitati Danteova pjevanja, a ne okretati ih suvremenosti', zapisao je pjesnik Osip Emiljevič Mandeljštam u svojem Razgovoru o Danteu. Odista, iako se nalazimo pred djelom koje je napisano u praskozorje XIV. stoljeća, ono što se u njemu zbiva, zbiva se takoreći hic et nunc, u sadanjem nebu (raju), sadanjem čistilištu i sadanjem paklu. A u njima, u tim trima pokrajinama prekogroblja, ne obitavaju samo duše umrlih. Dante, a njegovo je djelo posrijedi, oslobađa svoju uobrazilju i svoje rajske i paklene junake, pa i jadnike iz čistilišta, često opskrbljuje vrlo zornom tjelesnošću. O njoj, o toj zornoj tjelesnosti u regijama prekogroblja, ovdje će nadasve teći riječ« (Mario Kopić).