Znati put

»Ivana Mikulić izabrala je u književnom smislu neatraktivan žanr u kojemu se međutim karakterističnim tipom narativnih praksi – i jače no drugdje – oblikovao diskurz o svakodnevnom životu. Kad je zbilja Slavonije 18. stoljeća već neminovno izgubljena, da se barem pokuša štogod kazati o diskurzivnoj (tekstualnoj) reprezentaciji te zbilje. Modeli koje nude katekizmi ne znače da je potonuli svijet doista bio takav, nego da se takvom svijetu težilo; naprotiv, modeli koje je uspostavila Ivana Mikulić otkrivaju tajnu koja je odavna javna – svijet je uvijek suprotan od ideala, i zato ideal mora postojati. Ako se poigram naslovom knjige, značilo bi to ovo: čovjek prošloga doba nije uvijek hodao po dobrom putu, no katekizmi su bili tu da mu otkriju pravi put; znati put je smisao postojanja katekizamske literature« (Milovan Tatarin)

♦  ♦  ♦  ♦  ♦ 

»Knjiga Znati put analizira onaj dio slavonske književne produkcije koji je dosad bio nepravedno zapostavljen u hrvatskoj književnoj historiografiji, te je ovo prva studija posvećena utjecaju nabožne književnosti na primjeru katekizamskih tekstova. Religija u Slavoniji 18. stoljeća naime ne funkcionira samo na transcendentnoj razini već ima i izrazit društveni značaj, utječe na sveukupnu misaonu i duhovnu stvarnost i sustav vrijednosti, te je neminovan njezin utjecaj na cjelokupnu kulturu. U tom smislu govoriti o slavonskom kulturnom identitetu 18. stoljeća znači nužno istaknuti njegovu religijsku dimenziju koja se osim na usko religiozne sadržaje proteže i na druge strukture svakodnevice« (Dolores Grmača)