Zašto hitamo u crveno kao guske u maglu?

Piše: Ivan Burić

Zašto hitamo u crveno kao guske u maglu?

Osobna zaduženost: razlozi nastanka i perspektiva suživota s dugom

Foto: Ratko Mavar

Ekonomska znanost problematizirala je rast osobne potrošnje, vanjskog duga i osobne zaduženosti te analizirala socioekonomske i gospodarske okolnosti u kojima je rast nastajao, no nitko se od stručnjaka nije pozabavio motivima koji su »malog čovjeka« doveli u dužničko ropstvo. Je li nam to ropstvo baš neizbježna sudbina?

Već dugi niz godina u domaćoj stručnoj i laičkoj javnosti, uz brojne probleme s kojima se Hrvatska susreće, apostrofira se i problem rasta društvenog duga. To se posebice odnosi na ekspanzivni rast osobne zaduženosti. I dok stručne analize govore o ekonomskim uzrocima i posljedicama rasta zaduživanja, brojni članci u tisku ili prilozi u televizijskim emisijama radije ističu pojedine aspekte životne tragike s kojom se u sve većem broju suočavaju prezaduženi građani. Tako sve češće možemo čuti priče o »običnim ljudima« koji su, pritisnuti dugovima, pokušali počiniti samoubojstvo, koji su zbog toga pribjegli alkoholizmu, razorili obitelj ili pokidali prijateljske veze. Takva je situacija rezultirala time da je podatak o tome kako je Hrvatska jedna od kreditno najzaduženijih država u srednjoj i istočnoj Europi postao dio neupitnoga »kolektivnog znanja«, te da se zaduženost ističe kao jedan od dominantnih socioekonomskih problema koji dugoročno može imati katastrofalne posljedice. Kada se tome doda nedavna najava o uvođenju institucije osobnog bankrota, čini se da nam je stanje dužničkog ropstva dugoročno neizbježna sudbina.

Sjaj i bijeda potrošačkog društva

I dok takvu fatalnu sudbinu dodatno potencira i »duh vremena« u kojemu su riječi kriza i recesija postale istoznačnice pojma neizbježne apokalipse, sve nas više muči pitanje koje obično postavljamo kada se užasnuti suočavamo s posljedicama nekoga našeg prijašnjeg ponašanja, nekih »naših grijeha« iz mladosti koji naknadno dolaze na naplatu. To je pitanje »Zašto?«. Zašto nam se to događa? Što je uzrok tome? Iako je ekonomska znanost prilično intenzivno problematizirala tematiku rasta osobne potrošnje, rasta vanjskog duga i osobne zaduženosti, analizirala socioekonomske i gospodarske okolnosti u kojima je on nastajao ili se fokusirala na zaduženost cjelokupne države i gospodarskog sustava, nekako se čini da u svojim analizama ipak nije dotaknula jedno važno područje. A to nedotaknuto područje najlakše se može opisati pitanjem: Što je motiviralo hrvatske građane da uđu u dužnički odnos? Zašto su oni, da se poslužimo poznatom metaforom, posljednjih godina pohitali u »crveno kao guske u maglu«? Dakle, što je s građanima koji su zaduživanje inicirali? Što ih je motiviralo na zaduživanje, a time i u ulazak u toliko puta potencirano »dužničko ropstvo«?

Upravo je to pitanje jedno od krucijalnih za potpuno razumijevanje prirode fenomena prezaduženosti. Zašto? Zato što odgovor na to pitanje podrazumijeva analizu jednoga šireg konteksta, analizu koja se ne temelji isključivo na ekonomskim varijablama već koja nužno obuhvaća i kulturološke i socijalne okolnosti. Jer, samo se na taj način u potpunosti može razbistriti sva međusobna povezanost pojedinih razina zaduženosti kao društvenog fenomena i samo takva analiza može pobliže objasniti svu kompleksnost njegove geneze. Da bismo to na ovome mjestu i učinili, nažalost, moramo početi jednim tragičnim događajem.

Dana 17. rujna 2006. oko 18.30 dežurnome istražnom sucu zagrebačkoga Županijskog suda priveden je muškarac iz Zagreba koji je dan prije, u poslijepodnevnim satima, nakon sukoba oko parkirališnog mjesta ispred shopping centra King Cross pucao u svog sugrađanina. Mediji su izvijestili da se tragedija zbila jer su toga subotnjeg kišnog poslijepodneva, u općoj prometnoj zagušenosti, dva vozača htjela stati na isto parkirno mjesto, što je rezultiralo svađom vozača i, u konačnici, navedenom tragedijom. Nekoliko dana kasnije, samo kilometar od mjesta na kojemu se zbio taj događaj, otvoren je do tada najveći shopping centar u Hrvatskoj – City Center One. U dnevnim novinama opisan je kao trgovački centar u kojemu je na više od 61 000 kvadratnih metara otvoreno 85 raznovrsnih trgovina, butika, restorana, kafića, ljekarni, agencija, frizerskih salona i drugih sadržaja kojima centar privlači »stotine tisuća posjetitelja«. Poslovne konzekvencije situacije u kojoj se na samo nekoliko stotina metara udaljenosti nalaze dva najveća shopping centra u Zagrebu poslovni tjednik »Lider« opisao je kao »susjedski obračun na Jankomiru«.

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.