Za dijalog lišen strasti

Piše: Mirjana Polić Bobić

Za dijalog lišen strasti

Prijedlozi zakona o visokom školstvu i znanosti

Hrvatska akademska zajednica pozorno prati donošenje triju novih zakona, no u zakonodavnim povjerenstvima nije uvijek zastupljena predstavnicima koje su imenovale njihove institucije i koji bi zastupali njihova mišljenja, pa je stoga izbor autora naših priloga o toj iznimno važnoj temi u skladu s našim mišljenjem da u hrvatskoj akademskoj zajednici postoji veliki intelektualni potencijal, kojemu u ovakvim ključnim zadaćama treba dati prostora da se uključi u raspravu

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Foto: Ratko Mavar

Procjenjujući da je posrijedi vrlo važna tema za društveni život Hrvatske, u ovoj rubrici odlučili smo otvoriti dodatni prostor za javni razgovor o prijedlozima zakonâ o visokom školstvu i znanosti. Pritom naglašavamo da je posrijedi baš »razgovor« i rado bismo da ga se tako shvati jer vjerujemo da razgovora nikad nije dovoljno kad je riječ o zakonima koji će na dugi rok odrediti život jedne od najstarijih i najpostojanijih (a mnogima i najdražih) hrvatskih ustanova koje su u dugom trajanju kulture i društva bez države bile jedna od čvrstih točaka nacionalnog identiteta. Valja imati na umu i da je sveučilište, uz Crkvu i majušni i autarkični parlament Isle of Man, najstarija europska ustanova, iz koje su i oko koje su u velikoj mjeri izrasle zapadna kultura i znanost. Sveučilište je i jedan od ključnih »izvoznih proizvoda« Zapada u ne, doduše, uvijek pohvalnom procesu pozapadnjenja svijeta. Riječ je, dakle, o starom organizmu koji je tijekom svoje povijesti nataložio mnoge dobre i neke loše osobine i koji, međutim, mora stalno propitivati svoj rad ne bi li zadržao tu svoju stožernu ulogu i funkciju, ne zbog sebe, nego zbog društva u kojemu djeluje. Mogli bismo ustvrditi da je sa sveučilištem jednako kao i s parlamentarnom demokracijom: ona nije savršen sustav, ali je najbolji koji dosad poznajemo za uređenje društva.

Stoga ne čudi što hrvatska akademska zajednica donošenje triju novih zakona (Zakona o sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju) tako pozorno prati. Istodobno, stječe se dojam da njezin veći dio osjeća kako nije svaki put u mogućnosti ravnopravno sudjelovati u raspravi o prijedlozima tih zakona: naime, dobila je dojam da se pri prijenosu informacija između zakonodavca i zainteresiranih institucija, pa i šire javnosti, propustilo korištenje uobičajenim kanalima te da zainteresirane institucije nisu u zakonodavnim povjerenstvima zastupljene predstavnicima koje su same odredile i koji bi zastupali njihova mišljenja. To je urodilo stvaranjem nekoliko krugova u kojima se ovih dana vode razgovori o prijedlozima zakona, a među kojima nema izravnog dodira ili on nije takav da bi omogućio raspravu lišenu strasti. Takvo stanje teško može stvoriti okvir za plodonosan dijalog, a dijalog je potreban jer sukob o tako važnim pitanjima, kako u svom tekstu naglašava akademik Kovačec, nije potreban i ne koristi nikome.

* * *

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.