Vranski ratnik pod mletačkim stijegom

Piše: Lovorka Čoralić

Vranski ratnik pod mletačkim stijegom

Hrvatski admiral u Lepantskoj bitci – Ivan iz Vrane

Foto: Laura Dominis

Andrea Vicentino, Lepantska bitka1595. – 1605.

U najvećoj pomorskoj bitci galija u povijesti, onoj kod Lepanta 1571., koju je povijest zabilježila kao veliki trijumf kršćanstva nad islamom, sudjelovao je i Ivan iz Vrane, našijenac dalmatinskog podrijetla, odrastao u Mletcima, i to kao admiral na zapovjednoj mletačkoj galiji

uloga i važnost Hrvata, iseljenih iz svoje domovine, u europskoj i svjetskoj povijesti i kulturi neprijeporna je kroz sva povijesna razdoblja. O Hermanu Dalmatinu, Markantunu De Dominisu, Ruđeru Boškoviću, Ivanu Meštroviću, Nikoli Tesli, ali i suvremenim »našijencima« razasutim od europskih zemalja do Novoga Zelanda, koji u svojim znanstvenim, umjetničkim, športskim i inim disciplinama slove kao svjetski priznate veličine, teško je dodati nešto novo. Često, pak, u sjeni zaborava, nepravedno svedeni na pokoju rečenicu u malo čitanom »libru« ili zapis u dokumentu neke daleke pismohrane, »žive« i oni manje poznati Hrvati, priznati i poznati u sredinama svoga djelovanja. Takav su primjer i često zapostavljani vojni zapovjednici – admirali i generali – koji su svoju karijeru ostvarivali ratujući pod stjegovima drugih država. Hrvatska vojna i pomorska povijest prebogata je znamenitim osobama, vrlo važnim sudionicima ratova i ratnih pohoda, bitaka i bojeva duž europskih i svjetskih bojišta. Mnoge od njih dobro su poznate i obrađene u historiografiji. Jedan takav, značajem izniman primjer, zasigurno je Ivan iz Vrane, admiral na zapovjednoj mletačkoj galiji u znamenitoj pomorskoj bitci kod Lepanta iz 1571. g.

O Ivanu iz Vrane u historiografiji nije bilo napisano odviše radova. Obrnuto razmjerno skromnoj zastupljenosti admirala u istraživačkim promišljanjima, izvori nam posvjedočuju njegovu iznimnu ulogu u najvećoj pomorskoj bitci galija u povijesti. Iseljenik iz Vrane, tada pod vlašću Osmanlija, Ivan je u mletačkoj ratnoj mornarici postigao najvišu čast – u presudnoj bitci Ciparskoga rata, koja je iz korijena izmijenila odnos između kršćanskih i osmanlijskih snaga na moru – obnašao je prestižan čin admirala odnosno prvoga zapovjednika mletačke ratne flote kojemu je bio nadređen samo vrhovni zapovjednik mora Sebastiano Venier, budući mletački dužd.

Ivan iz Vrane ostao je dugo zaboravljen. Stoga je ovaj tekst pokušaj da se jedna iznimno važna osoba hrvatske vojne i pomorske prošlosti otrgne zaboravu.

Lepantski boj

Lepantska bitka drži se, prema broju ljudstva i brodovlja koje je u njoj sudjelovalo, najvećom pomorskom bitkom galija u povijesti. Povodi, sam tijek bitke, brojno stanje sukobljenih ratnih mornarica te konačan ishod i posljedice dobro su poznati i opisani u europskoj i svjetskoj historiografiji.

Pomorski sraz kod Lepanta (današnji Návpaktos u Grčkoj, na sjevernoj obali ulaza u Korintski zaljev) dogodio se 7. listopada 1571. i bio je dio vojno-pomorskih djelovanja koje je Sveta liga (Mletačka Republika, Španjolska, papa, Malta, Savoja, Genova) poduzela protiv Osmanlijskoga Carstva. Dobro je poznat (uz neka manja odstupanja u mišljenjima raznih autora) i brojčani omjer između dviju suprotstavljenih mornarica. Kršćanska je flota brojila 214 galija (109 mletačkih galija i 6 mletačkih galijaca; 78 španjolskih galija, 12 papinskih, po tri malteške, savojske i genoveške galije) te 28 transportnih brodova. Glavni zapovjednik sjedinjene kršćanske flote bio je Don Juan Austrijski, polubrat španjolskog kralja Filipa II. Zapovjednik brojčano najsnažnijega, mletačkog brodovlja, bio je Sebastiano Venier, a papinsku je flotu predvodio Marco Antonio Colonna. U borbenom rasporedu tijekom bitke zapovjednik lijevog krila kršćanskih postrojbi bio je Agostino Barbarigo, desnog krila Giovanni Andrea Doria, a pričuvom je zapovijedao Don Alvaro di Bazan, markiz de Santa Cruz. Posade kršćanskoga brodovlja brojile su 80 000 ljudi, među kojima je bilo

30 000 vojnika te 50 000 mornara i veslača. Osmanlijska je flota imala 221 galiju, 38 galijaca i 18 fusta, s ukupno 41 000 veslača, 13 000 mornara i

34 000 vojnika. Zapovjednik te flote bio je Ali-paša; na lijevom krilu zapovijedao je Uluh-Ali (Eulg-Alija), a desnom stranom brodovlja ravnao je potkralj Egipta Mehmed Saulak (Široko).

Konačni ishod bitke bio je katastrofalan za osmanlijsko ratno brodovlje i ljudstvo. Poginulo je 25 000 vojnika i mornara (naspram 8 000 poginulih kršćana); zaplijenjeno je, nasukano ili je izgorjelo oko 175 galija i dvadeset drugih brodova, a kršćani su izgubili 15 brodova. Zarobljeno je 15 000 protivničkih vojnika i mornara.

***

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.