Uskrs, Vazam ili Pasha?

Piše: Nives Opačić

Uskrs, Vazam ili Pasha?

Jesu li nazivi iz naslova istoznačnice? Znači li post isto što i nemrs? Je li Isus uskrsnuo ili uskrisio? U kakvoj su vezi fraza »posuti se pepelom« i uskrsni običaji, i jesu li oni uopće uskrsni ili su, zapravo, uskršnji?

Papa Ivan Pavao II. / Fotoarhiva Glasa Koncila, Zagreb

o Uskrsu, blagdanu o kojem najstariji zapisi potječu iz 2. stoljeća (Pashalna homilija Melitona Sard-skoga), sve je već odavno zapisano i napisano. Uskrs je, kao proljetni blagdan, upio u sebe smrt i uskrsnuće kao aksiome s kojima je povezana svekolika proljetna obnova vegetacijskoga ciklusa, pa tako i bogovi Staroga svijeta umiru da ih, po kršćanskom vjerovanju, zamijeni jedan jedini – uskrsli Isus Krist. Mnogi se ljudi čude kako to da oko datuma Uskrsa »vlada zbrka« (datum je pomičan), jer kakvi su to teolozi koji se oko toga nisu uspjeli »složiti«. Zbrke zapravo nema ako se zna da je posrijedi računanje vremena prema lunarnim mijenama, pa je doista trebalo proći dosta vremena da crkveni oci odrede kako će se svake godine utvrđivati datum proslave toga blagdana. Od srednjega vijeka, nakon više pokušaja ujednačivanja toga datuma u kršćanskim Crkvama, odlučeno je da to bude nedjelja nakon prvoga punog mjeseca (uštapa) poslije proljetne ravnodnevice (21. ožujka) ili kasnije, no svakako do 25. travnja. U onim istočnim Crkvama koje se još služe julijanskim kalendarom datumi se pomiču za 14 dana, pa se u njima Uskrs slavi između 4. travnja i 8. svibnja, no danas su već i mnoge od njih prešle na gregorijanski kalendar, pa im se blagdani poklapaju sa slavljenjima u zapadnim Crkvama.

Premda je, kako rekoh, o Uskrsu teško napisati što novo, dobro je na jednome mjestu skupiti što više podataka o toj temi iz literature s raznih područja i iz vlastita sjećanja. Budući da je meni povjerena jezična (etimološka) strana toga sklopa, jezična će se istraživanja već po prirodi stvari stalno dodirivati s običajima o tom blagdanu, pa će i o nekima od njih biti riječi, barem onoliko koliko zadiru u jezična objašnjenja.

Od Korizme do Bijele nedjelje

U Velikom tjednu koji prethodi Uskrsu ima mnogo običaja koji zaslužuju (i) jezikoslovno objašnjenje. Pridjev veliki (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota) najavljuje velebne, najveće događaje za kršćanstvo – ispunjenje starozavjetnih proroka i sklapanje Novoga saveza nakon otkupljujuće smrti Isusa Krista na križu, što ga Crkva – dakle zajednica kršćana – prima kao Bogom nadahnuto pravilo (kanon) svojega vjerovanja i djelovanja. Sve se moralo dogoditi onako kako su pretkazali proroci, pa ni Isusa u muci, trpljenju i smrti nije mogla mimoići ni najgorča čaša.

Dva stožerna blagdana svih kršćanskih Crkava neprijeporno su Božić i Uskrs. No i jedan i drugi zapravo su oni vrhunci do kojih ih je dovela prethodna priprema – o Božiću najava rođenja Isusa Krista, Spasitelja te Sina Božjega i čovječjega, a o Uskrsu najava njegove muke, smrti i uskrsnuća. Zato je i jezično dobro poći od te pripreme.

Uskrsu, kao i svakom drugom istak-nutijem crkvenom blagdanu, prethodi vrijeme priprave, pokore, posta i molitve, što traje 40 dana, pa se ta priprema, u skladu sa svojim trajanjem, zove korizma (lat. quadraginta = 40; quadragesimus = četrdeseti). U tom vremenu mnogi se vjernici podvrgavaju postu i nemrsu. Nemrs je suzdržavanje od uzimanja namirnica mesnoga podrijetla (postoji i suzdržavanje od bijeloga smoka, mlijeka i mliječnih prerađevina), a post je potpuno odricanje od hrane ili uzimanje samo jednog obroka na dan (postoji i tzv. suhi post, što znači biti 24 sata samo na kruhu i vodi). Premda je fašnik teško povezati s bilo čim u preduskrsnom Velikom tjednu, ipak se i on izvodi iz posta. Kao zadnji dan u razuzdanu veselju, on je najava posta kojim počinje korizma (zato uvijek pada na pokladni utorak, za kojim slijedi Čista srijeda). Južnonjemačka (austrijska) riječ od koje smo dobili fašnik, fašing i sl. jest Fastnacht, sastavljena od Fasten, post + Nacht, noć; to je, dakle, noć uoči posta (kao što je npr. Weihnachten, Badnjak, noć uoči Božića). Mrsiti (se), osim značenja jesti meso, znači i okaljati se, ogriješiti se – a grijeh je prekinuti post. Neki se ljudi strogo pridržavaju posta i nemrsa cijele korizme, a neki samo na Čistu srijedu i Veliki petak. No ima i takvih »antikrista« koji svakoga petka u godini jedu meso, pa ih je narod prozvao mrsipetak/ mrsipetka, jer se za svoga Gospodina nisu spremni odreći mesa ni jedan dan u tjednu.

***

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.