Potraga za istinom duga četiri stoljeća

Piše: Iva Kurelac

Potraga za istinom duga četiri stoljeća

Šibenski humanistički pisac Dinko Zavorović – prvi povjesnik Dalmacije

Znanost je konačno riješila staru enigmu – je li britanski svećenik Robertus Bonaventura 1598. uistinu od Zavorovića posudio i namjerno mu nikada nije vratio veći dio rukopisa znamenitog djela

»O dalmatinskoj povijesti«, zbog čega je taj šibenski povjesnik svoje remek-djelo napisao još jedanput, doduše,

u nešto skraćenom obliku

Foto: Ante Baranić i Iva Kurelac

Šibenik u povijesti

Iako je upravo iz pera Dinka Zavorovića izišao tekst prve sustavno napisane povijesti Dalmacije, legitimne preteče kritičke historiografije Trogiranina Ivana Lučića, zaslužni je šibenski pregalac čekao čak četiri stoljeća da se barem dijelom rasvijetle brojne nejasnoće i raspetljaju brojne nevolje zbog kojih je tek u 21. stoljeću dobio mjesto kakvo je odavno zavrijedio u hrvatskoj historiografiji.

Već se stoljećima zna da su ga zbog njegove Rasprave o povijesti Šibenika mletačke vlasti osudile na progonstvo. Zna se također, i to prema njegovu iskazu, da mu je britanski svećenik Robertus Bonaventura Britannus 1598. otuđio njegovo životno remek-djelo O dalmatinskoj povijesti. Zna se i da mu je za života tiskana samo jedna knjiga – Propast i zauzeće Bosanskog kraljevstva.

Trg Dinka Zavorovića u šibenskoj gradskoj jezgri. Zavorovićeva je kuća prva zdesna.

Ali se ne zna ili, bolje rečeno, donedavno se nije znalo je li riječ o svjetskoj uroti protiv našijenca i teškoj povredi autorskih prava ili je, pak, riječ o nesretnom spletu događaja koji je konačno sretno raspleten. Tko je, zapravo, Dinko Zavorović, uz čije se ime već stoljećima vezuje taj književni skandal koji više nalikuje na zaplet kakvoga engleskog krimića nego na životnu priču hrvatskog humanista čija životna djela ni nakon četiri stoljeća nisu prevedena na hrvatski, a nekmoli objavljena?

Kako je počelo

Dominik (Dinko) Zavorović (Domenico Zavoreo, Dominicus Zavoreus) rođen je u Šibeniku oko 1540., u obitelji bilježnika. Nakon školovanja u Padovi, gdje je izučavao pravne znanosti, kao član Gradskog vijeća i član Vijeća petnaestorice, vodio je brigu o sigurnosti grada te je 1580. izabran za gradskog sudca.

Deset godina prije no što će postati gradskim sudcem, napisao je veći dio svoje povijesti Šibenika na talijanskome, Tratatto sopra le cose di Sebenico (Rasprava o povijesti Šibenika, 1570.). Rasprava počinje opisom događaja koji sežu još u rimsko doba, a završava godinom 1412., kad je Šibenik službeno pao pod vlast Venecije. U prvom dijelu svoje Rasprave Zavorović je iznio podatke koji su nepovoljno tumačili rastuću mletačku prevlast u gradovima dalmatinskog priobalja, pa je odlukom mletačkih vlasti na četiri godine (najvjerojatnije od 1585. – 1588.) bio prognan iz rodnoga grada. Tada odlazi u Hrvatsku, pa u Ugarsku, gdje boravi kod svojeg prijatelja, mecene i šurjaka – čanadskog biskupa, znamenitoga hrvatskog humanista Fausta Vrančića. O drugome dijelu – Trattato sopra le cose de Sebenico ne zna se mnogo, pa čak ni to je li uopće napisan. Djelo je 1597. posvetio prijatelju, šibenskom povjesničaru Franji Divniću.

Zahvaljujući sudjelovanju u bitkama protiv Osmanlija u hrvatskoj Vojnoj krajini, Zavorović od cara Rudolfa II. godine 1587. dobiva povelju kojom mu je dodijeljeno plemstvo. Na poziv svojih sugrađana Zavorović se vraća u rodni grad, najvjerojatnije oko 1589.

Nakon povratka iz progonstva Zavorović počinje pisati svoje najvažnije povijesno djelo – De rebus Dalmaticis (O dalmatinskoj povijesti), koje se ujedno smatra prvom sustavno napisanom poviješću Dalmacije. Rukopis je sadržavao deset knjiga.

* * *

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.