Recenzija - piše: Perina Meić
Odiseja u pjesništvu
Ante Stamać / Foto: Ratko Mavar
Stamaćevo pjesništvo nastajalo je u poetički turbulentnom vremenu koje je, pojednostavnjeno rečeno, obilježilo stvaralaštvo dvaju književnih naraštaja. Obično se ta dva naraštaja imenuju prema časopisima oko kojih su se okupljali njihovi pjesnici – krugovaši i razlogovci. Sâm Stamać njihove je poetičke koncepcije nastojao primjerenije definirati upozoravajući na činjenicu da su krugovaši pjesnici slikovne, a razlogovci pojmovne orijentacije. Istodobno, cijelo je razdoblje označio pojmom druge moderne, kojim je sugerirao tradicijski oslonac tog pjesništva.
U razdoblju kada se Stamać afirmira kao pjesnik dominira naraštaj razlogovaca, čiju poetiku Dubravko Jelčić opisuje naznačujući intelektualnu dimenziju koja »postaje sve jača i sve utjecajnija u hrvatskom pjesništvu« te upozorava na dominaciju »filozofičnosti u poeziji«. Takav pjesnički koncept, a na njemu inzistira većina povjesničara hrvatske književnosti, može poslužiti kao primjeren »književnopovijesni okvir« ili polazna točka u analizi Stamaćeva pjesničkog opusa u cijelosti. Načelno govoreći, Stamaćevo pjesništvo determinira niz motiva koji čine tematsku okosnicu njegova pjesništva.
***
Sabrane pjesme Ante Stamaća čini 500-tinjak pjesama iz 10 objavljenih zbirki: Rasap (1962.), Sa svijetom jedno (1965.), Doba prisjećanja (1968.), Smjer (1968.), Dešifriranje vage (1972.), Odronske poredbe (1982.), Žalostinke (1991.), Crne rupe, mračni soneti (1995.), Zvonki moteti (2004.) i Vrijeme, vrijeme (2006.) te (ne)objavljene pjesme koje čine posljednje dvije cjeline knjige: Rane pjesme, kasne pjesme i Objavljeno poslije ljetovanja 2008.
***
Zaštitni znak – motiv rasapa
Jedan od onih motiva na koje upozorava većina kritičara i povjesničara književnosti jest motiv rasapa. Tumačeći ga na različite načine, uzimajući u obzir učestalost pojavljivanja inačica motiva rasapa, kritičari i povjesničari književnosti rado su ga isticali kao svojevrsni »zaštitni znak« Stamaćeva pjesničkog rukopisa.
Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.
1, 2011.
Klikni za povratak