Glazbeni Uskrs u renesansnom Dubrovniku

Piše: Ennio Stipčević

Glazbeni Uskrs u renesansnom Dubrovniku

Lambert Courtoys i Kneževa kapela u Dubrovniku

Uskrsni madrigalistički ciklus iz najstarije tiskane zbirke duhovnih madrigala Musica spirituale unikum je hrvatske renesanse. Srećom, sve su vokalne dionice sačuvane u cijelosti pa u uskrsnoj glazbi Lamberta Courtoysa, slavnoga i nadasve zaslužnog kapelnika dubrovačke Kneževe kapele, možemo uživati i danas

Antologijska zbirka Musica de diversi autori (1577.) donosi, među ostalim, četveroglasnu kanconu Petit Jacquet. Ta nevelika skladba, otisnuta na dvije stranice, jedina je poznata instrumentalna skladba Lamberta Courtoysa i uopće jedina sačuvana renesansna skladba iz nekad vrlo aktivnoga glazbenog sastava Kneževe kapele.

svatko tko je imao priliku makar nakratko upoznati krepku tišinu dubrovačkih arhiva i samostanskih knjižnica dobro zna da povijest Grada krije još mnoštvo nepoznanica, da među metrima rukopisnih svezaka starih požutjelih stranica valja tražiti mnogu još neispričanu priču. Lambert Courtoys, stranac koji je sredinom 16. stoljeća došao u Dubrovnik i ondje se ubrzo udomaćio, danas jedva da je poznat izvan uskoga strukovnog kruga glazbenih povjesnika. Njemu su posvećeni idući retci. Inicijalnim i vrlo temeljitim proučavanjima Mihe Demovića, skupljenima u kapitalnu dvosvečanu monografiju Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici od početka 11. do polovine 17. stoljeća, u ovoj prigodi pridodajem nešto svojih sitnih istraživačkih doprinosa. Pogledajmo što nam arhivalije s obje strane Jadrana pričaju o Lambertu Courtoysu, renesansnom Dubrovniku i Uskrsu.

Početak u Kneževoj kapeli

Za početak: tko je bio Lambert Cour-toys? O mjestu rođenja, mladosti, školovanju i učiteljima ništa pouzdano ne znamo, možemo samo pretpostaviti da je pripadao obitelji slavnih francuskih renesansnih skladatelja Martina i Jeana Courtoisa. Potpisivao se, ili su ga onodobni sastavljači antologija potpisivali, svakojako – Lambert Courtoys, katkad samo Lambert, drugi put samo Courtoys (s inačicama Courtoy, Cortois...) – pa je trebalo dosta muzikološkog truda da se raščiste dubiozne atribucije nekolicine onodobnih imenjaka i prezimenjaka, te da se utvrdi njegov barem približan skladateljski opus.

Lambert Courtoys najvjerojatnije je bio frankoflamanskoga podrijetla, iz onih nizinskih pokrajina sjeverne Francuske, Belgije i Nizozemske odakle se tijekom 15. i 16. stoljeća širio utjecaj razvijenih i rafiniranih višeglasnih skladateljskih tehnika na sunčani jug Europe, sve od Iberijskog poluotoka do Sicilije. Posebno je bio snažan i dugotrajan trag što su ga tzv. nizozemski polifoničari ostavili na glazbeni život u Italiji. Bez impetusa što su ga pružili skladatelji »oltramontani« (prekobrđa-ni, sjevernjaci), kao što su Guillaume Dufay, Josquin des Prez ili Adrian Willeart nemoguće je zamisliti talijansku renesansu. Cijeli niz krajnje složenih, gotovo sofisticiranih skladateljskih postupaka kao što su komplicirani kakoni i imitacije, višezborne tehnike ili skrivena simbolika i mistika brojeva – oplemenili su europsku renesansnu glazbu. Nije dovoljno poznato, pa ovdje valja istaknuti: rafinirana nizozemska škola renesansnog višeglasja svoj je krajnji jugoistočni utjecaj imala upravo na hrvatskom tlu, na području Dalmacije i Dubrovnika! Skladatelji kao što su Crešanin Andrija Patricij (Petrić) i Šibenčanin Julije Skjavetić, ali i Lambert Courtoys skladateljske su vještine nizozemskih majstora upoznali u Italiji, a talijansko je posredništvo bilo presudno za diseminaciju dotjeranih kasnorenesansnih glazbeničkih znanja i izvodilačkih praksi na hrvatskoj obali.

Ne čudi što najranije vijesti o Lambertu Courtoysu potječu iz talijanskih arhiva. Godine 1550., kao mladić od 20-ak godina, Lamberto Cortese i pjevačka družina sudjelovali su tijekom Uskrsa na glazbenoj izvedbi bratovštine Sv. Križa, u crkvi San Marcello u Rimu. Nešto kasnije, godine 1553., opet se navodi kao vođa neke skupine pjevača, koji su bili angažirani da uzveličaju karnevalske svečanosti u Accademia Filarmonica u Veroni. Uz tu poznatu veronsku glazbenu instituciju i uz tamošnji krug glazbenika Lambert će ostati trajno vezan.

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 1-2011 od 1. ožujka 2011.